Slavističko nasljeđe Vatroslava Jagića i Ukrajina
Zadnje ovogodišnje predavanje održala je Ljudmila Vasiljeva govoreći o utjecaju slavističke baštine Vatroslava Jagića na ukrajinsku filološku znanost. Redovita je profesorica pri Katedri za slavenske jezike Nacionalnoga sveučilišta Ivana Franka u Ljvivu. Objavila je dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova te više monografija i rječnika iz područja slavistike. Jedna je od autorica Hrvatsko-ukrajinskoga rječnika iz 2022. Znanstvene interese usmjerava na lingvističko i sociolingvističko istraživanje štokavskih standardnih jezika.
Predavanje je posvećeno utjecaju slavističke baštine Vatroslava Jagića na ukrajinsku filološku znanost te njegovu doprinosu hrvatskoj i slavenskoj filologiji. Predavačica je stoga najprije ukratko predstavila znanstvene interese i postignuća Vatroslava Jagića, autora radova iz paleografije, staroslavenskoga jezika, povijesti jezika. U Zagrebu je objavio znatne prinose hrvatskoj i slavenskoj filologiji; u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku 9 pripremio je novu hrestomatiju srednjovjekovnih hrvatskih tekstova; za potrebe učenja hrvatskoga jezika u gimnazijama sastavio je udžbenik Priměri starohèrvatskoga jezika, u kojemu je objavio antologiju glagoljskih i ćiriličnih tekstova. Kao član bečke Akademije razvio je novu znanstvenu djelatnost započevši je fototipskim izdanjem glagoljskih Kijevskih listića. Zato s pravom, tvrdi Vasiljeva možemo reći da je Jagić ostavio dubok i nezaobilazan trag u identificiranju i objavljivanju i "nepoznate" hrvatske srednjovjekovne proze. Mnoge je književne tekstove prvi pronašao i kritički izdao radi znanstvenoga istraživanja, svjestan da se polazeći od tih tekstova najsigurnije može utvrditi opseg i sadržaj hrvatskoga književnoga korpusa. Tekstološki i kritički temelj koji je prije više od stotinu godina postavio Vatroslav Jagić, napominje Vasiljeva, ne mogu zaobići i suvremeni znanstvenici pripremajući suvremena izdanja hrvatskih i slavenskih glagoljskih, ali i latiničnih i ćiriličnih spomenika. Poznati je hrvatski slavist prema tome odgojio plejadu drugih poznatih slavista.
U svojemu znanstvenome djelovanju veliku je pozornost posvetio ukrajinskomu jeziku i ukrajinskoj kulturi prema već postojećoj tradiciji na slavistici u Beču, koja je potekla od F. Miklošića. U djelu Enciklopedija slavenske filologije u redakciji akademika V. Jagića obznanio je vrijedan materijal o znanstvenoj i društvenoj djelatnosti niza znanstvenika ukrajinskoga podrijetla iz Galicije i Naddnjiprovske Ukrajine: povjesničara i pisca M. Kostomarova, lingvista P. Lavrovskoga i O. Potebnje, folklorista i povjesničara M. Maksimoviča, filologa J. Golovackog, O. Ogonovskoga te istaknuo je važne gramatike i leksikografska djela ukrajinskih jezikoslovaca.
Teško je ustanoviti kada se Vatroslav Jagić prvi put susreo s Ukrajincima, ali se pretpostavlja da je na njegove veze s ukrajinskim slavistima utjecao njegov seminar na slavistici u Beču. Velik broj Ukrajinaca bio je među Jagićevim studentima i doktorandima – jezikoslovac i pedagog Ostap Makaruška, pisac i kritičar Osip Makovej, povjesničar književnosti Mihajlo Teršakovec, teoretičar književnosti Kirilo Studinskij i drugi. Vasiljeva je tijekom predavanja posebnu pozornost posvetila Jagićevim utjecajima na Ivana Franka.
U uspostavljanju kontakata hrvatskoga znanstvenika s Ukrajincima određenu je ulogu odigrala Odesa, o čemu svjedoče kontakti V. Jagića s N. Kondakovim , V. Lamanskim, Š. Deljanovim, M. Smirnovim. Kontakti su postali još tješnji kada je Jagić došao na treći Arheološki skup u Kijevu, gdje je ne samo izložio referat O starim glagoljičkim natpisima na otoku Velja nego i sudjelovao u diskusiji povodom referata I. Sreznjevskoga O starim glagoljskim rukopisima, koji se čuvaju u Kijevskoj duhovnoj akademiji. Važnom osnovom znanstvenih kontakata s ukrajinskim znanstvenicima postao je već spomenuti vrlo poznati rad hrvatskoga znanstvenika Enciklopedija slavenske filologije, gdje Jagić daje svoje mišljenje o ukrajinskim slavistima. Jagić je očito imao velik utjecaj na formiranje ukrajinskih slavista. Ipak zaključuje Vasiljeva da su i ukrajinski slavisti svojim brojnim stručnim i znanstvenim studijama, kao i jasnom građanskom pozicijom uvjerljivo potvrdili V. Jagiću ukrajinsku specifičnost, čime su na određen način promijenili njegove ranije poglede i predodžbe o ukrajinskim problemima. Jagić je Ukrajince smatrao zasebnim etnosom, ističe izlagačica, s pravom na svoj jezik, svoju književnost i kulturu, istovremeno je čvrsto vjerovao u potrebu očuvanja slavenskoga zajedništva okupljenoga oko Rusije u potpunosti odbacujući ideju ukrajinske državne samostalnosti.
Anamarija Mrkonjić
(IG)
