Kratki spojevi u hrvatskoj sintaksi
Još jedno jezikoslovno predavanje održala je Iva Nazalević Čučević, docentica pri Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku. Izvodi nastavu iz obaveznih kolegija Hrvatski standardni jezik – Sintaksa i Jezične vježbe II te izbornih kolegija Sintaksa padeža i Novije analize hrvatske sintakse. Bavi se hrvatskom sintaksom te usporednim proučavanjima sintakse hrvatskoga i južnoslavenskih jezika, u prvome redu makedonskoga. Znanstveni interes usmjerava na teme iz područja gramatičkoga ustroja rečenice, sintakse padeža i sintaktičke negacije, a posvećena je i temama inojezičnoga hrvatskoga. Suradnica je na četverogodišnjem istraživačkom projektu Sintaktička i semantička analiza dodataka i dopuna u hrvatskom jeziku, izlagala je na dvadesetak znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je i suautorica dvadesetak znanstvenih i stručnih radova te poglavlja u knjigama.
Povezujući sintaksu sa središnjom temom ovogodišnjega Seminara, lako se može zapitati dolazi li u njoj do kratkih spojeva ili se pak pojavljuju začarani krugovi. Nazalević Čučević objašnjava kako su sintaktički problemi rješivi, ali do odgovora treba doći raspravom. Kad se rješenja i pronađu, njihov put do recepcije šire zajednice nije uvijek lagan. Primjetljivo je to i na rezultatima državne mature iz Hrvatskoga jezika, osobito pri provjeri čitanosti, razumijevanju gradiva, obradi informacija i analitičnosti. Predavanje se, kako i naslov upućuje, temelji na kratkim spojevima proučavanim sa sintaktičkoga aspekta, od nižih jedinica prema višim, a obrađuje se i značenje identifikacije i atribucije.
Sintaktički su problemi na razini riječi najčešće svedeni na dvojnosti koje vode do odabira jednoga rješenja, a zanemarivanja drugoga. Predavačica se najprije osvrnula na različita kategoriziranja riječi koji/koja/koje i što. Morfološki ih pristup određuje kao veznike koji su od zamjenica nastali povezničenjem. Uzimajući u obzir morfosintaktički aspekt, navedene su riječi poveznici odnosno zamjenički relativizatori koji imaju i rečeničnu službu u zavisnoj surečenici. Nazalević Čučević izdvaja i riječi izrazito, jako i vrlo koje se poimaju kao prilozi. Međutim stoje li navedeni prilozi uz pridjev ili drugi prilog, ne izražavaju okolnost, već stupanj svojstva. Riječ je o gradacijskim česticama, što je razvidno iz primjera Radili su neobično brzo. Razmatranje je kratkih spojeva na razini riječi zaključila analizom glagolskih pridjeva trpnih uznemiren/uznemirena/ uznemireno koji se mogu odrediti i kao pridjevi nastali konverzijom od glagolskoga pridjeva. Ipak Nazalević Čučević uočava kako se zadržava naziv glagolski pridjev kako bi se naglasila njihova rezultativnost u odnosu na ostale pridjeve.
Pregled kratkih spojeva na sintagmatskoj razini predavačica započinje problemom određenja glavnoga i zavisnoga tagmema sintagmema. Primjerice u sintagmemu izazvati kratki spoj Silić i Pranjković (2005) određuju glagol izazvati kao glavni tagmem koji regira imenicu. S druge strane kognitivna lingvistika u potpunosti obrće takvo uvriježeno tumačenje, smatrajući kako je kratki spoj glavni tagmem, kojielaborira glagolski dio sintagmema izazvati. Nazalević Čučević osvrće se i na problem određenja apozicije. Tradicionalno se apozicijom smatra imenica s lijeve strane koja pobliže određuje onu zdesna. No o imenici slijeva ovisi predikatna sročnost (primjerice u rečenici Rijeka Dunav oduševila nas je ljepotom i širinom), stoga se ona smatra apozicijom. Dotaknula se i određenja naziva prijedložno-padežnih izraza – potreba naziva prijedložni izraz pod utjecajem engleskoga jezika nije opravdana u hrvatskome jeziku u kojemu prijedlog konkretizira značenje padeža. Tako naziv prijedložno-padežni izraz upućuje na ovisnost jedne kategorije o drugoj.
Kao jedan od problema na rečeničnoj razini Nazalević Čučević navodi određenje glagolske dopune, uspoređujući rečenice prema modelu Bavi se proučavanjem sintakse i Bavi se sintaksom. Budući da je u prvoj rečenici glagolska dopuna odglagolna, riječ je o predikatnoj dopuni. Premda je u drugoj rečenici ispušteno proučavanje, i dalje je sintaksom predikatna dopuna zbog eliptičnoga predikata. U rečenicama Ima struje, Nije bilo vode pojavljuje se imenski egzistencijalni predikat izražen supletivima imati i biti koji zahtijevaju genitivnu dopunu, stoga se dopune struje i vode ne određuju kao objektne, već kao predikatne. Posvetivši se složenim rečenicama, Nazalević Čučević izdvaja predikatne rečenice, koje se opiru podjeli na glavnu i zavisnu klauzu. Njihova se kognitivna udaljenost poništava, a značenjski profil zavisne klauze služi uspostavi značenja, a ne elaboraciji mogućih značenja glavne klauze.
U nastavku se Nazalević Čučević posvetila razgraničenju pojmova identifikacije i atribucije. Identifikaciju određuje kao izricanje jednoznačnosti kojega referenta – subjekt se identificira na temelju imenskoga semikopulativnoga ili kopulativnoga predikata (Tko će biti novi glavni državni odvjetnik? Ivan Turudić novi je glavni državni odvjetnik). Atribuciju objašnjava kao svojstvo ili obilježje kojega referenta, pri čemu se u analizi koordinacije može pojaviti i supostavljena predikacija (naprimjer On je zabrinut, a ona bezbrižna), dok je u subordinaciji atribucija dodatna obavijest, odnosno nerestriktivna rečenica.
Posljednji je dio predavanja bio posvećen rečenicama s nego i već. Nazalević Čučević upozorava na određenje gradacijskih rečenica kao podvrsta suprotnih rečenica s kojima one nemaju preveliku podudarnost. Izdvaja tri tipa nezavisnosloženih rečenica – suprotne rečenice, u kojima je suprotnost očigledna (Mia nije liječnica, nego/već pravnica); suprotne rečenice s gradacijskim značenjem, čija se suprotnost temelji na tome da se gradacijskim značenjem niječe prvo negradirano značenje (To je ne kamenčić, nego/već kamen tištanja) i suprotne rečenice sa značenjem pribrajanja, u kojima se negira postojanje jednoga kako bi se utvrdilo postojanje dvoga (Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica nego/već i uzrok). Nazalević Čučević ističe kako je u potonjim rečenicama također izražena svojevrsna suprotnost, što omogućuje raspravu o pisanju zareza u takvome tipu rečenica.
Daniel Čulin
(NR)
