Hrvatska baština u frazeološkom zrcalu
Slijed jezikoslovnih predavanja 52. hrvatskoga seminara za strane slaviste otvorila je 19. kolovoza 2024. Ivana Vidović Bolt, redovita profesorica u trajnome izboru na Katedri za poljski jezik i književnost Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti, a trenutno je i na dužnosti prodekanice za nastavu i studente. Od akademske godine 1997/98. do danas izvodila je nastavu iz dvanaest kolegija na studiju poljskoga jezika i književnosti, sudjeluje u nastavi na poslijediplomskim doktorskim studijima Glotodidaktike, Hrvatske kulture i Lingvistike te istražuje dvojne hrvatsko-poljske veze. Profesorica je obilježila mnoge susrete Škole svojim predavanjima, sudjelovanjem u programu i njegovoj organizaciji, a posebno valja istaknuti prevoditeljske seminare koje je uvela 2005.
Tema je njezina predavanja, kako i sam naslov upućuje, hrvatska baština uz posebni osvrt na ukupnost svih frazeoloških jedinica u kojima se zrcali hrvatska kultura. Baština ima važnu ulogu u konstrukciji identiteta zajednice u cjelini te je vid sadašnje kulturne proizvodnje temeljene na prošlosti. Usto ističe da je upravo frazeološki fond, odnosno niz zanimljivih frazeoloških priča koje su se zadržale u kolektivnoj memoriji u Hrvata, nezaobilazna tema pri proučavanju kulturne baštine i nacionalna identiteta. Učenje i poučavanje jezika neizostavno je povezano s ovladavanjem frazemima s metaforičkim značenjem i poslovicama simbolična karaktera. Iako Zajednički europski referentni okvir za jezike – ZEROJ – preporučuje obradu frazema na višim razinama, glotodidaktičari opravdano sve češće uvode frazemske jedinice u priručnike za poučavanje hrvatskoga jezika.
Frazeologija se u hrvatskoj filologiji razvila na postulatima Ruske škole, a od 2021. u okviru Hrvatskoga filološkog društva djeluje i Odjel za hrvatsku i poredbenu frazeologiju. Frazemi podrazumijevaju, naglašava Vidović Bolt, ustaljene višerječne sklopove metaforičkoga karaktera čije značenje nije podudarno značenju svake pojedinačne sastavnice / riječi. Neka su od osnovnih obilježja frazema višerječnost, ustaljenost, cjelovitost, relativno čvrsta struktura, reproduktivnost, idiomatičnost, eskspresivnost, slikovitost i konotativno značenje te otežana mogućnost prevođenja. Prema podrijetlu mogu se podijeliti na antičke ili mitološke (vjerna kao Penelopa); biblijske (nevjerni Toma); internacionalne (vjeran kao pas), pritom valja razlikovati i frazeme vezane za glazbeni svijet (prva violina), kazališne frazeme (spustiti zastor), kao i maritimne (dati vjetra u leđa); nacionalne koji nemaju ekvivalente u drugim jezicima. Iznimka su frazeomodeli – frazemi istoga značenja, iste strukture, ali s komponentom svojstvenom nacionalnom prostoru; usp. hrv. mnogo je vode proteklo ispod Savskog mosta; bos. mnogo je vode proteklo Miljackom.
Prema Vidović Bolt hrvatska se baština posebno ogleda u frazeološkim jedinicama koje se slikom ili komponentom (najčešće onimijskom) razlikuju od približnika u drugim jezicima, riječ je dakako o nacionalnim frazemima. Kao primjere koji zorno svjedoče o posebnostima naroda navodi tri frazema u značenju 'pripovijedati nadugo i naširoko' – pričati Markove konake; od Adama i Eve ili od stoljeća sedmog. (usp. od Adama i Eve – razvidno je da je riječ o narodu koji pripada katoličkoj vjeri).
Od nacionalnih frazema izdvaja frazeme religijskoga karaktera poput: otići Sv. Petru po ključeve; Bogu iza nogu; tamo gdje je Bog rekao laku noć; lipa ko Divica Marija. Usto napominje da neki primjeri ukazuju na ispreplitanje (slavenske) mitologije s kršćanskim (uhvatiti boga za bradu; puna šake brade). Frazeološka istraživanja pokazuju da se ova dva frazema povezuju sa slavenskim bogom Velesom (obično prikazivan s dugom bradom) i starim običajem vezivanja pšenice. Nadalje navodi i neke frazeme povijesnoga karaktera (za Kulina bana; Zvonimirova kletva; ponašati se kao aga; srljati kao guske u maglu). Osim toga polaznike je upoznala i s povijesnim pozadinama navedenih frazema. Primjerice frazem Zvonimirova kletva rabi se u značenju prokletstva, čemu je u pozadini izgovoreno prokletstvo da Hrvati neće imati svoju državu, i to 1000 godina, koje se prema hrvatskoj srednjovjekovnoj legendi pripisuje kralju Zvonimiru.
Spominje još i frazeme umjetničkoga karaktera (kao da je Meštrović klesao koga – 'osoba lijepa izgleda'); frazeme sa specifičnim onimijskim komponentama poput frazema iz Šibenika je tko – 'psihički je tko rastrojen', u kojemu je toponim sasvim opravdano iskorišten, uzevši u obzir da je ondje utemeljena prva psihijatrijska bolnica u Dalmaciji. U nacionalne frazeme ubraja i frazeme sa specifičnim onimijskim komponentama kao što su otići na Mirogoj (središnje zagrebačko groblje – 'umrijeti' – ili biti kao vegeta, odnosno poput poznata začina koji se može miješati u svako jelo, miješati se u tuđe poslove. Vidović Bolt podcrtava da su se u frazeološkome registru hrvatskoga jezika zadržali i tragovi drugih jezika.
Predavanje zaključuje osvrtom na frazeološku jedinicu tri gracije iz Kroacije i opisom pozadinske slike koja objedinjuje i mitološko naslijeđe – antičko, slavensko i keltsko, a u čijem je formiranju i rasprostranjivanju nesporno ključna rima i fonetski zapis imena hrvatske države.
Anamarija Mrkonjić
(IG)
