Veze književnosti i interneta u tekstovima suvremenih hrvatskih autorica
Docentica pri Katedri za teoriju književnosti i kulture Maša Grdešić seminaristima je podrobno predstavila veze književnosti i interneta u tekstovima suvremenih hrvatskih autorica. Glavna su joj područja interesa teorija pripovijedanja, kulturalni studiji te feministička teorija. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i hrvatski jezik i književnost. Kao znanstvena novakinja od 2004. zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost. Doktorirala je 2010. s temom Kulturalni studiji i feminizam: reprezentacije ženskosti u hrvatskom izdanju Cosmopolitana. Radila je kao članica redakcije književnog časopisa Quorum. Suradnica je Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža te članica Programskog odbora znanstvenog skupa Zagorka – život, djelo, naslijeđe. Bila je urednica znanstveno-stručnoga, ali i popularnoga portala Muf.com.hr. Osim toga članica je CEEPUS mreže Women Writers in History i projekta Women Writers Route Vijeća Europe. Od 2022. članica je uredništva Knjiženstva, časopisa za studije književnosti, roda i kulture.
Predavanje je konceptualno osmišljeno u tri dijela. Najprije je bilo riječi o poticajima nastanka istraživanja, nadalje o teorijskome okviru te naposljetku o primjerima iz svjetske i hrvatske recentne književnosti. Jedna od poticajnih misli, koja je ključna i za teorijski okvir, ovakvomu istraživanju bio je tekst Allison K. Gibson He Hit Send: On the Akward but Necessary Role of Technology in Fiction. Gibson se bavila pitanjima kao što su: zašto tehnologija nije zastupljena u književnosti onoliko koliko smo njome okruženi, kako izvanknjiževni žanrovi ulaze u književnost te ima li internetu mjesta u „ozbiljnoj“ književnosti uopće, na što se naslanja i Grdešić.
U samim počecima interneta i društvenih platforma vladala je među korisnicima svojevrsna ekspresivna sloboda, koju je ubrzo zasjenio kapitalistički tip tržišta. Prema tome moguće je da takva brza smjena sklonosti onemogućuje piscima tematiziranje interneta i popratnih sadržaja ili, riječima Ane Fazekaš: „(...) književnost društvenih mreža postoji, ali je kao fenomen zastario i prije nego je posve zaživio.“ Simone Murray u svom djelu The Digital Literary Sphere: Reading, Writing and Selling Books in the Internel Era upozorava da se digitalnu i tiskanu književnost ne može promatrati kao odvojene sfere, nego kao nešto što se prožima, pričem jedno bez drugoga ne funkcionira. Osim toga podcrtava da se grandiozna predviđanja o smrti knjige nisu ostvarila, odnosno e-knjige nisu zamijenile tiskane. Štoviše, digitalni romani prisutni su kao kuriozitet unutar književnoga polja, koje je i dalje pod snažnim utjecajem realističke poetike, ali i ograničeno problemima brzog zastarijevanja softvera i hardvera. Istovremeno interes za čitanje ne pada, dapače izražen je kontinuirani javni interes za književnost.
Profesorica je nadalje auditoriju objasnila tko su akteri digitalne književne sfere: autori i autorice – koriste digitalni svijet kao prostor za komunikaciju s čitateljima; kritičari – kritika buja na internetu (premda blogeri pišu intimnije kritike naglašavajući osobni doživljaj djela, još uvijek postoji i kritički aparat koji govori o formi tekst itd.); izdavači i distributeri / prodavači; čitatelji i čitateljice – slobodnije pišu o književnim doživljajima, a na društvenim se mrežama oblikuju i socijalne zajednice poput čitateljica ljubavnih romana i dr. Spomenula je i ostale važne termine koji su vezani za digitalnu sferu kao što su ergodička književnost (širi pojam koji uključuje i tiskane i digitalne knjige), kibertekst (vezan isključivo za digitalne knjige) te multimodalna književnost. Prema Alison Gibbons pojam multimodalne književnosti odnosi se na korpus književnih tekstova koje obilježava semiotička raznovrsnost u posredovanju i razvoju priče; takva se djela ne sastoje samo od riječi, otisnutih na stranici u obliku blokova, nego eksperimentiraju s mogućnostima forme knjige.
U okviru svjetske književnosti izlagačica je izdvojila Night Film Marishe Pessl, I'm trying to reach you Barbare Browning, Little scratch Rebecce Watson te Boy Parts Elize Clark. U svakome od djela internetski su oblici zaživjeli na ovaj ili onaj način, primjerice u djelu Boy Parts sadržana je komunikacija porukama koja je prepuna zatipaka, gramatički nepravilna, što djeluje kao vjerna preslika komunikacije na internetu. Među hrvatskim autoricama i djelima spominje Olju Savičević Ivančević (Adio kauboju), Mašu Kolanović (Poštovani kukci), Luizu Bouharaoua (Binarni kod, iz zbirke priča Jesmo li to bili mi), Asju Bakić (14. 2. 2022, twitter- priča) i Lanu Pukanić (Igračice prijestolja pišu mejlove). Lana Pukanić napravila je vizualni kolaž replika elektroničke pošte koju razmjenjuju likovi iz popularne serije Game of Thrones. Sve igračice imaju svoje avatare, adresu e-pošte te način izražavanja. U navedenoj twitter-priči jezik je jednostavniji, prilagođen društvenoj mreži, a slično je i u Adio kauboju gdje je e-pošta pisana malim slovom, a prisutni su i vulgarizmi. Između ostalog e-pošta igra i važnu ulogu, rješava emocionalne probleme glavne junakinje romana.
U zaključku je profesorica napomenula i koliko izdavačka politika, koja je tradicionalna i konzervativna, utječe na tiskanje knjiga s vizualnim i grafičkim dodacima. Ipak bez obzira na to što se knjige tiskaju tradicionalno, rasprava se o njima odvija na internetu.
Anamarija Mrkonjić
