Hrvatski operni libreto u 19. stoljeću
Katja Radoš Perković auditoriju je na drugome književnom predavanju predstavila tradiciju prevođenja talijanskih opernih libreta, okolnosti nastanka opere i razvoja hrvatskoga opernog libreta u drugoj polovici 19. stoljeća. Od početka 2000. do ožujka 2001. radila je kao predavač na American International School of Zagreb. Stalnim sudskim tumačem za talijanski i engleski jezik imenovana je 2003. Od studenog 2005. godine zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu Hrvatsko-talijanski kulturni odnosi pri Odsjeku za talijanistiku u Zagrebu. U srpnju 2011. obranila je doktorsku disertaciju naslovljenu Promišljanje identiteta u hrvatskim prijevodima Goldonijevih komedija. Na Filozofskome fakultetu zaposlena je kao izvanredna profesorica pri Odsjeku za talijanistiku. Uže joj je područje interesa talijanska i hrvatska libretistika.
Opera je kao glazbeno-scenski oblik imanentno talijanski kulturni proizvod, nastao krajem 16. stoljeća kao renesansni eksperiment i brzo je postala temeljnim oblikom zabave koji su ubrzo otkrili i Dubrovčani. Dubrovnik je u 17. stoljeću usko vezan za talijanski poluotok – dubrovačko se plemstvo školovalo na talijanskom jeziku zbog čega je vjerojatno vrlo brzo došlo do doticaja s novim žanrom. U tzv. zlatno doba Dubrovačke Republike spominje se skladatelj Curtoys što naslućuje da su se opere izvodile, ali još uvijek nema pronađenih notnih zapisa koji bi tezu potvrdili. Ondje se razvila tradicija prevođenja talijanskih opernih libreta koju su njegovali i veliki hrvatski pisci poput Ivana Gundulića, Paskoja Primovića i Junija Palmotića. Neki istraživači za Gundulićeve prijevode tvrde da sadrže brojne intervencije, ali predavačica je tu tezu opovrgnula objasnivši da intervencija sve i da ima, one su mahom uzvici, dodaci iste semantičke vrijednosti da bi udovoljili versifikacijskim zahtjevima. Prema nekim muzikolozima skladatelj Ivan Šibenčanin, koji je opet radio u žarištu operna života, bio je prvi hrvatski operni skladatelj. Na svjetskoj je razini važniji Krsto Ivanović, rodom iz Boke Kotorske, prvi kroničar talijanske opere.
U 18. stoljeću dolazi do velike promjene u operi kada su zadani okviri opere serie. I tada je Grad igrao važnu ulogu u širenju novih libretističkih ostvarenja zahvaljujući Ivanu Franatici Sorkočeviću. Profesorica je istaknula da će njegovi prijevodi na hrvatski jezik omogućiti široj publici upoznavanje s djelom najvećega libretista toga doba, Pietra Metastasija, ali pretpostavlja se, ne u glazbeno-scenskom, nego samo u govornome obliku. Dubrovnik je tako postao avangarda prepjeva i oživljavanja Metastasijevih libreta.
Ni u 19. stoljeću opere nisu izostajale sa scena, dapače operu s libretom na hrvatskome jeziku bilježimo upravo sredinom toga stoljeća. U Zagrebu početkom 19. stoljeća nema profesionalnoga orkestra, ima samo amaterskih skupina i pjevača, glazbena je scena bilo prilično loša, no osnivanjem Glazbenoga zavoda na nagovor Morgensterna, slika se mijenja. U okviru Zavoda djelovat će prva glazbena škola u gradu koja će iznjedriti danas najpoznatije skladatelje među kojima su Lisinski i Pokorni. Škola je pokrenula novi val djela i počinju se uglazbljivati prvi stihovi na hrvatskome jeziku. Čuveni hrvatski stihovi uglazbljeni na pozornici Horvatov sloga i zjedinjenje, i danas poznati hrvatskoj kulturi, potekli su iz toga vremena kada je opera bila izuzetno privlačan i popularan žanr zbog podložnosti političkoj aluzivnosti.
Bitna potpora za njegovanje glazbe u Zagrebu bio je Alberto Štriga, koji je prvi prepoznao glazbeni potencijal u Lisinskom. Mladomu Lisinskom predložio je da sklada prvu hrvatsku operu, osim toga postavio ga je i na mjesto zborovođe u svom glazbenom društvu. Lisinski se najprije bavio uglazbljivanjem solo pjesama, nedugo zatim uslijedila je prva uspješnica hrvatskoga narodnog preporoda Prosto zrakom ptica leti. Konačno 1846. skladatelj Vatroslav Lisinski i pjesnik Janko Car (uz intervencije Dimitrija Demetra koji je operi dao verdijansku grandioznost i političke konotacije) postavljaju na scenu prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Izvođena je nekoliko puta, a nakon toga nestala sa scene 1871. godine, pretpostavlja se iz političkih razloga. Danas se proučava više kao povijesni kuriozitet, negoli izvedbeni.
U vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda kada se u razjedinjenome narodu budila nacionalna svijest nastao je Porin. O njemu se i danas među znanstvenicima vode sporovi u vezi sa žanrovskim određivanjem, neki tvrde da je riječ o junačkome igrospjevu, a neki pak o drugoj hrvatskoj operi. Zato je profesorica naglasila poatrebu za ujednačivanjem termina.
Nakon Lisinskoga pokazao se interes za prepjevima njemačkih i francuskih libreta. Prevodili su Josip Freudenreich i Dimitrije Demeter, a od 1863. do 1870. prikazano je 25 različitih djela. Među skladateljima iskazali su se Franz von Suppé, Ivan Zajc, Ivan Nepomuk Köck te Ivan Reyschill koji je zaslužan za prvu operetu s izvornim libretom na hrvatskome jeziku Mornari i djeca. Prethodno navedeni Ivan Zajc u Zagreb dovodi svjetski operni repertoar, autor je preko 1000 skladba, a proslavio se operom Nikola Šubić Zrinjski, koja uz Gotovčevu Eru, slovi za najuspješniju hrvatsku operu. Označila je ujedno i početak profesionalnoga baleta u hrvatskoj kulturi.
Za vrijeme Zajca i oko Zajca bile su aktualne opere koje se danas ne izvode u standardnome repertoaru. Među libretistima i skladateljima izdvajaju se Nikola Strmić, Đuro Eisenhut, Franjo Kuhač, Ivan Franjo Žigrović Pretočki, Vladimir i Josip Bersa te Franjo Vilhar i Milan Kreković. Još jedno važno ime bilo je Antonio Smareglia koji je djelovao između dviju kultura – talijanske i hrvatske – zbog čega njegov utjecaj nije prepoznat do danas.
Nakon sustavna pregleda predavačica je zaključila da je, kao što je već prije spomenuto, potrebno utvrditi i koristiti ujednačene stručne termine; objediniti kroatističke i muzikološke spoznaje i zaključke; surađivati i kritički pristupati vlastitoj baštini te sustavno raditi na bogatoj arhivskoj građi, a naglasila je i važnost uključivanja hrvatske libretistike u povijest hrvatske književnosti.
Anamarija Mrkonjić
