Fakultativni književni proseminar – Hrvatska književnost 18. stoljeća ‒ poetički i idejni pluralizam

Na proseminaru će se obrađivati poetički pluralizam hrvatske književnosti 18. stoljeća. Od poetičko-periodizacijskih oznaka mogu se izdvojiti barok, rokoko, klasicizam, prosvjetiteljstvo i predromantizam. Elemente baroknog figuralnog stila nasljedovali su dubrovački pjesnik I. Đurđević i Slavonac A. Kanižlić u čijoj se poemi Sveta Rožalija (1780) mogu uočiti i elementi rokokoa, kao i u zbirci kajkavskih ljubavnih pjesama Pesme horvatske (1781), koje se obično pripisuju K. Patačić. Obilježja klasicizma kao i elementi predromantizma prepoznatljivi su u lirici slavonskoga pjesnika M. P. Katančića. Hrvatsko prosvjetiteljstvo uvelike se razlikuje od zapadnoeuropskog iluminizma obilježenog ateizmom i deizmom. Kao važna njegova obilježja, uz prisutnost kršćanskih ideologema, mogu se istaknuti demokratizacija književnosti, odnosno usmjerenost širokoj čitateljskoj publici, dominantno slabo obrazovanome puku, utjecaj književnog folklora (bliskost narodnoj / usmenoj književnosti), svjetovna tematika i utilitarna svrha koja postaje važnija od estetskog oblikovanja djela. Iako prosvjetiteljski predznak dominantno dobivaju slavonski osamnaestostoljetni pisci, među kojima se kao paradigmatski autor izdvaja M. A. Relković u djelu Satir iliti divji čovik (Dresden 1762, Osijek 1779), prosvjetiteljske se tendencije mogu uočiti i u kapitalnome djelu dalmatinskoga franjevca A. Kačića Miošića Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Venecija, 1756 i 1759) te u dramama Matijaš grabancijaš dijak (Zagreb, 1804) i Diogeneš (1805) kajkavskoga komediografa i pjesnika Tituša Brezovačkog.