Ljetnikovac Petra Sorkočevića: priča o ljepoti
Polaznici su se u okviru popodnevnoga programa uputili prema ljetnikovcu Petra Sorkočevića, jednom od najljepših i posve očuvanih ljetnikovaca Republike čija je gradnja dovršena 1521. godine. U povijesti je bio višestruko značajan kao povijesni, politički te arhitektonski arhiv, a danas je u njemu smješten Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku. Studente je stoga dočekao dr. sc. Lovro Kunčević, povjesničar čija je uža specijalnost srednjovjekovna i ranonovovjekovna dubrovačka povijest, napose povijest ideja i institucija Republike. Susret s povjesničarom Kunčevićem i obilazak ljetnikovca dogovorila je profesorica Ivana Brković, voditeljica jutarnjega proseminara posvećenoga novovjekovnoj dubrovačkoj kulturnoj povijesti. Iz njezinih su obraćanja seminaristi primjerice otkrili kako je vlasnik ljetnikovca Petar Junije Sorkočević (1473–1535) bio član važne dubrovačke vlastelinske obitelji. Uz Sponzu i ljetnikovac Miha Bunića u Batahovini ljetnikovac Sorkočevića, podignut prije 1667, pripada najvažnijim spomenicima renesansne ljepote Dubrovnika. Kompleks ljetnikovca, pojasnio je Kunčević, sastoji se od jednokatne stambene zgrade s tipičnim dubrovačkim tlocrtom (središnji salon okružuju četiri sobe s oslonjenom terasom), a tu su i vrtovi te kapelica. Na više mjesta uklesan je grb obitelji Sorkočević, a na sve su nadvratne kamene ploče uklesani inicijali Petra Sorkočevića. Boravak u ljetnikovcu bio je namijenjen odmoru i razonodi, ali su se u različitim njegovim dijelovima kroz povijest održavali književni razgovori, kazališne predstave, balovi. Prostorije ljetnikovca – trijem, lođa, terasa, perivoj – nisu tek puki materijal, već se iz njih može iščitati presjek javnoga političkog života i privatnoga društvenog života na što je polaznike upozorio domaćin Kunčević.
Polaznici su najprije razgledali renesansno prizemlje ljetnikovca, zatim njegov orsan te su se upoznali s osnovnim obilježjima gotičko-renesansnoga prostora. U salonu ili saloči nalaze se portreti vlastele među kojima se posebno ističe prikaz sina dubrovačkoga pjesnika Ivana Bunića Vučića, Nikolica Bunić, koji je – zbog iznimne diplomatske vještine u dijalogu s Turcima nakon Velike trešnje – opjevan u Dubrovniku ponovljenom Jakete Palmotića Dionorića, i to nakon što je tragično preminuo. Lođa u Sorkočevićevu ljetnikovcu vrlo je zanimljiva jer pokazuje koliko je i kako umjetnost bila utkana u društveni život. Naime na zidu se nalaze vjerojatno šesnaeststoljetne freske koje pokazuju situacije iz rimskoga političkog života u kojima su žene imale glavnu ulogu, kao što je to Hortenzijin govor.
Na samom je kraju Kunčević održao vrlo informativno predavanje o političkoj kulturi Dubrovačke Republike. Dotaknuo se činjenice da je Dubrovnik jedna od najuspješnijih republika u povijesti, i to zahvaljujući specifičnoj političkoj logici koja je Republiku održala živom gotovo pet stoljeća. Rekonstrukcijom nepisanoga ustava Republike, običaja i vrijednosti koji su obilježili njihovu unutarnju i vanjsku politiku, osvrtom na niz kontrolnih mehanizama ugrađenih u politički aparat Dubrovnika, predavač je pokazao složenost i dosljednost dominantne političke struje. Pritom je istaknuo tri presudna čimbenika: patricijski kolektivizam, odnosno sumnjičavost prema pojedincu pri donošenju odluka; konzervativizam kao jamac legitimiteta tradicionalnih političkih praksi; institucionalnost koja utjelovljuje mehanizme kontrole i nadgleda svaki aspekt javnoga i privatnoga života.
Studenti su fascinirani kulturom i politikom Republike poželjeli ostati u ljetnikovcu Petra Sorkočevića, no povijest Grada nastavili su osluškivati s druge strane zida gdje se ljetnikovac dotiče s ne tako velebnom suvremenošću.
