Lovrijenac: priča o slobodi
Nakon drugoga predavanja održanoga u sklopu jezikoslovnoga ciklusa, polaznici Škole nastavili su s popodnevnim otkrivanjem dubrovačkih znamenitosti verući se do povijesnoga zdanja na zapadu Grada, tvrđave Lovrijenac, na čijem ih je vrhu dočekao stručni voditelj Marojica Bijelić.
Lovrijenac je obrambena dubrovačka tvrđava podignuta na hridi visokoj 37 metara. Povijesni podaci o njezinu uzdizanju dolaze iz 14. stoljeća, odnosno iz vremena kada joj je osnovna svrha bila štititi Grad od mletačke flote. Zbog strateške važnosti, ali i gradskog folklora o njezinu zidanju koje je spriječilo prodor Mletaka, proglašena je simbolom otpora krilatom lavu. Prve autentične podatke o njoj nalazimo u arhivskome dokumentu o izboru kaštelana – zapovjednika tvrđave – koji se birao iz redova vlastele, a mijenjao se svaki mjesec. Konačni je izgled tvrđava poprimila u 15. stoljeću. Također, jedna je od dviju mogućih teorija o postanku i razvoju Dubrovnika upisana u povijest ove tvrđave, a vezana je za njezinu lokaciju kojoj potkrepu nalazimo u crkvici Sv. Lovra – ugrađenoj u tvrđavu – navodno podignutoj u 10/11. stoljeću. Lovrijenac bi onda ime dobio po istoimenoj kapelici u kojoj je vazda boravila jedna mlada časna, picokara, što je zbirno ime za časne sestre bez položenih zavjeta. Studenti su nakon podrobna upoznavanja s povijesnim zanimljivostima vezanima za tvrđavu produžili prema njezinu glavnom ulazu čije se oblikovanje smješta u 15. stoljeće. Iznad ulaznih vrata uklesano je geslo Republike koje potvrđuje važnost nadaleko poznatoga dubrovačkog ideologema – slobode, vrijednosti koja se ne prodaje ni za sva blaga svijeta.
Upravo radi obrane opjevane slobode, debljina je zidova promišljena taktički: prema moru (zapadnoj strani) ona doseže punih dvanaest metara, dok se debljina zidova okrenutih Gradu znatno smanjuje, sve do pukog metra. Lovrijenac je bio oboružan mnogobrojnim topovima, od kojih se na najvišoj terasi tvrđave smjestio najveći i najslavniji, tzv. Gušter, djelo čuvenoga gradskog ljevača topova Ivana Rabljanina. Tvrđava se sastoji od triju terasa među kojima je, zbog prekrasnoga pogleda koji je oduševio seminariste, najprivlačnija upravo najviša. Tijekom stoljeća tvrđava je ipak mijenjala svoj izgled i funkciju pa je tako u vrijeme Talijana figurirala kao zatvor, a tijekom austrijske okupacije pretvorena je u vojarnu. Današnji izgled poprima nakon 1945. godine, a u novije se doba koristi kao pozornica, svakako najpoznatija po glasovitim izvedbama Hamleta koje su postale zaštitni znak Dubrovačkih ljetnih igara.
