Posjet dominikanskom samostanu
Nakon razgledavanja franjevačkog samostana polaznici Škole uputili su se prema sjeveroistočnom dijelu Grada gdje se na rubu zidina smjestio dominikanski samostan. Tamo ih je dočekao Ivan Viđen, povjesničar umjetnosti koji sudjeluje u obnovi samostana. Priču o dominikanskom redu vodič je započeo na bočnom ulazu u crkvu, položaju s kojega se otkriva duhovna, kulturno-umjetnička, obrazovna, ali i obrambena važnost dominikanskog samostana u Dubrovniku.
Dominikanci ili „bijeli fratri“ katolički su red osnovan na samom početku 13. stoljeća. U Dubrovnik dolaze već 1225. kada osnivaju i samostan koji ubrzo postaje žarište intelektualnog života Grada. Gradnju samostana sufinancirao je dubrovački Senat zbog strateški važne pozicije u obrani istočnog ulaza. Uz samostan se nalazi i dvoranska crkva te gotičko-renesansni klaustar koji je u vrijeme francuske okupacije pretvoren u konjušnicu. Gradnja crkve u gotičkom stilu započela je u 14. stoljeću. U njoj se između ostalog nalazi i restaurirana gotička propovjedaonica koja ukazuje na povezanost katoličkog sjevera i juga još u srednjem vijeku. Kuriozitet je i najveće raspelo u Hrvatskoj koje je izradio majstor Paolo Veneziano. Crkva posvećena svetom Dominiku ujedno je i posljednje počivalište brojnih dubrovačkih velikana poput Crijevića, Gradića i Đamanjića. Zanimljiva je i činjenica da je u 19. st. bilo uvriježeno mišljenje kako je ondje pokopan Ivan Gundulić pa mu je podignut spomenik iako se Gundulićev grob nalazi u franjevačkoj crkvi.
Seminaristi su posjetili i dominikanski muzej u kojem se čuva veliko kulturno blago dubrovačke prošlosti. Valja istaknuti predstavnike dubrovačke renesansne slikarske škole Lovru Dobričevića, Mihajla Hamzića te najpoznatijeg Nikolu Božidarevića čija su djela pohranjena, između ostalih, upravo u dominikanskom muzeju. Detalj Božidarevićeva triptiha iz 16. stoljeća sačuvao je najstariji prikaz Dubrovnika prije Velike trešnje, ali i dokaz ustrajanja u razvoju vlastite, dubrovačke slikarske tradicije. Slikarska je škola djelovala unutar samostana, baš kao i privatno učilište koje je bilo otvoreno za javnost. Suprotno tome, danas je dragocjena dominikanska knjižnica zatvorena za znatiželjne posjetitelje. Građena je na kraju 15. i početkom 16. stoljeća, a 1501. proglašena je javnom bibliotekom. Pretrpjela je veliku štetu nakon Trešnje, a još veću za vrijeme francuske okupacije kada je pretvorena u vojničku spavaonicu. Znana je i kao knjižnica s najvećim brojem inkunabula u jugoistočnoj Europi, njih čak 249, a njima se pridružuju mnogobrojni srednjovjekovni tekstovi i drugi vrijedni eksponati. Po obilasku najmonumentalnijeg spomenika gotike u Hrvatskoj u kojem se dodiruju duhovno i svjetovno, sjever i jug, prošlost i sadašnjost za polaznike Škole izlet je završio, stoga su se u svoja lapadska boravišta vratili s mnoštvom novih znanja i dojmova.
