Sponza: priča o povijesti, priča o samostalnosti
Na samome kraju najslavnije od svih dubrovačkih ulica – Straduna – smjestila se palača Sponza, živo sastajalište prošlosti i sadašnjosti, ali i sastajalište studenata s još jednom inspirativnom pričom o kontinuitetu dubrovačke kulture.
Godine 1522. gotičko-renesansnu palaču – jednu od rijetkih građevina neokrznutih potresom 1667. – dovršio je Paskoje Miličević Mihov. Za vrijeme Dubrovačke Republike figurirala je kao carinarnica trgovačke robe pa joj je drugo ime Divona (tal. dogana ~ carina). Atrij palače bio je trgovačka žila kucavica i sastajalište poslovnih ljudi, pogotovo od 1377. kada je Republika u njoj osnovala kovnicu novca (poslije i blagajnu, banku, gimnaziju) koja je neprekidno djelovala do njezina pada. Potkraj 16. stoljeća u Sponzi je osnovana talijanska književna institucija, Akademija složnih (tal. Accademia dei Concordi), u kojoj se po prvi put okupljaju obrazovani građani raspravljajući o književnosti, umjetnosti i znanstvenim dostignućima svog vremena.
Danas je u palači smješten Državni arhiv u Dubrovniku gdje se čuva povijesna građa Dubrovačke Republike s materijalima iz njezine najstarije povijesti sve do najnovijeg vremena. Ondje je polaznike dočekao Zoran Perović, viši arhivist koji je s puno žara predstavio jedan od najstarijih i najbogatijih arhiva u ovome dijelu Europe. On obiluje dokumentima neprocjenjive kulturne vrijednosti, a među njima nalaze se i Bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, Povelja Kulina bana (1189), Statut grada Dubrovnika (1272) i Višegradski sporazum (1358).
Hodajući među zidovima koji čuvaju stvarne i izmaštane tajne davnih vremena, nekim novim klincima bez sumnje se može poručiti „ako se ne smjestiš u trajanje, ne možeš ništa razumjeti“.
