Referencijalnost metafore
Četvrti dan predavanje o referencijalnosti metafore održala je Jadranka Brnčić, hrvatska znanstvenica, esejistica, spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica. Glavno je područje njezina znanstvenoga interesa biblijska hermeneutika pa je, sukladno tome, doktorirala na temu Ricoeurovo tumačenje biblijskoga teksta. Sudjeluje na međunarodnim znanstvenim skupovima i objavljuje u nizu uglednih znanstvenih časopisa te predaje na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu. Opus joj je iznimno raznolik, a neka od djela su joj: teološka studija Anđeli (1998), autobiografski roman Vezan u snop života (2002), eseji i ogledi Biti katolik još (2007), zbirka haiku pjesama Razmjena daljina (2008), Svijet teksta. Uvod u Ricoeurovu hermeneutiku (2012) te brojna druga.
Predavačica je na samom početku istaknula tri temeljne točke oko koje je organizirala svoje izlaganje, a to je prije svega razumijevanje i pristup metafori na hermeneutičkoj, a ne semantičkoj razini, tj. na razini diskursa, a ne rečenice. Zatim je istaknula kako će taj koncept pokazati i dokazati na primjerima biblijske Pjesme nad pjesmama, koja se može čitati profano i alegorijski, nakon čega slijedi uspostavljanje paralela s istoimenom Kamovljevom pjesmom koja se nerijetko doživljava kao njezina degradacija. Predavačica ne poseže za klasičnom retorikom koja metafori pristupa isključivo kao stilskoj figuri čija je vrijednost prije svega estetska ili emocionalna, već se poziva na istraživanje metafore Paula Ricoeura (Živa metafora, 1981). Ricoeur se obrušava na klasičnu retoriku te donosi neke novitete u samom pristupu tumačenju metafore poput postavke da ona utječe na čitav diskurs, a ne samo na jednu riječ. Metafori pristupa kao semantičkoj inovaciji i neprevodivoj strukturi koju je baš zbog toga moguće uvijek nanovo interpretirati. Ricoeur se posebno zalaže za heurističku funkciju metafore kojom ona proizvodi jedan sasvim novi smisao teksta što je posebno vidljivo na primjeru biblijske Pjesme nad pjesmama. Pjesma naizgled nema nikakve religiozne konotacije, riječ je o ljubavnoj pa čak i erotskoj poeziji u kojoj dolazi do deteologizacije pjesničkoga jezika, a tematski je u potpunosti izostavljena institucija braka. Izlagačica je zatim istaknula kako su sve metafore u pjesmi vezane za žensko tijelo kao glavni referent koji pridonosi većem stupnju erotizacije te nagoni na takvo čitanje. Postavlja se pitanje kako se onda uspostavilo religijsko tumačenje motrena teksta koji ni na koji način ne odiše religioznošću? Za to su zaslužna mjesta neodređenosti upisana u sam tekst koja omogućuju premještanje metaforizacije na religijski plan, npr. neodređenost autora, likova, sna i jave. Tako su pjesmi prišivena brojna religiozna značenja poput sjedinjavanja Krista i Crkve, duše i Boga, a ljubavnici su uz to dobili obličje Boga i izraelskoga naroda. Predavačica zatim naglašava kako je glavna opsesija pjesme dinamika među ljubavnicima, a ne ljubavnici kao takvi jer tu istu dinamiku pronalazimo i u odnosu prema Bogu. Riječ je o tri glavna čvorišta, a to su: prepoznavanje, progonstvo i otkupljenje iliti ponovno nalaženje, što su ujedno i tri ključna motiva cijele Biblije. Zaključuje kako se te dvije razine čitanja – ljudski i kozmički plan – međusobno nadopunjavaju što je važno i za Janka Polića Kamova. Ljudska ljubav promatra se u novoj, duhovnoj dimenziji, a seksualno sjedinjenje postaje čin kozmičkoga značenja. Zatim se kratko osvrnula na biografiju i stvaralaštvo Janka Polića Kamova, a posebno na zbirku Psovka u koju je uklopljena njegova Pjesma nad pjesmama. Povlači paralelu između istoimenih pjesama te uočava mnogobrojne sličnosti poput erotskog i ljubavnog delirija, subverzije u odnosu na brak, sukoba između moralističke i kozmičke vizije svijeta s krajnjom afirmacijom posljednje. Kao najveću razliku navodi činjenicu da Kamovljeva pjesma već iznutra poziva na alegorijsko tumačenje dok kod biblijske to nije slučaj, ona primarno priziva erotsko značenje teksta. Na kraju samoga predavanja napomenula je kako bi bilo zanimljivo pozabaviti se tijelom teksta, tj. načinima njegova funkcioniranja u različitim i udaljenim kulturama.
