Izvedba grada / izvedba roda

Drugo subotnje predavanje pod nazivom Izvedba grada / izvedba roda u ruskoj i hrvatskoj (urbanoj) prozi 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća održala je doc. dr. sc Danijela Lugarić koja od 2005. godine održava nastavu na Katedri za rusku književnost pri Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim i domaćim konferencijama te od 2005. objavljuje znanstvene i stručne radove u domaćim i inozemnim publikacijama. Od 1. listopada 2013. predstojnica je Zavoda za znanost o književnosti, gdje u suradnji s Hrvatskom sveučilišnom nakladom uređuje treću seriju Biblioteke L. Surađivala je na projektima Enciklopedija hrvatske književnosti te Suvremena ruska književnost. Trenutačno radi na projektima Hrvatske zaklade za znanost Neomitologizam u kulturi 20. i 21. stoljeća (voditeljica: dr. sc. Jasmina Vojvodić, izv. prof.) i Ekonomski temelji hrvatske književnosti (voditeljica: dr. sc. Maša Kolanović, doc.) kao i na studiji Kultura/-e u dijalogu:“socijalizam s ljudskim licem” između mita i traume.

Već naslovom predavanja predavačica sugerira kako rod i grad pripadaju kategoriji kulturnih performativa jer su oba fenomena produkt diskurzivnih aktivnosti određenih društveno-političkim kontekstom. Ujedno ističe i međuovisnost tih dvaju performativa govoreći o „kulturnom ugovoru rodnoga i urbanoga“, a svoju tezu potkrepljuje analizom djela koja pripadaju žanru „proze u trapericama“. Analizom će dovesti u pitanje i opoziciju „nedorasli“ –„odrasli“ koja čini okosnicu proze u trapericama te se već godinama promatra kao stabilna i temeljna opreka. Predavačica ističe potrebu za relativizacijom i preispitivanjem te binarne opreke uvodeći tako rod i prostor (urbano / ruralno) kao perspektive iz kojih bi se ta opozicija trebala dodatno sagledati. Pozivajući se na J. Butler upozorava na diskurzivnu proizvedenost svakoga identiteta, a identitet se konstruira – nastavlja profesorica Lugarić – upravo u prostoru, što također znači da je kulturna lokacija grada u uskoj vezi s rodnim identitetima kao kulturnim performativima.

Prostor grada ima važnu ulogu u „prozi u trapericama“ jer je dominantan i nameće se kao dinamično polje konstruiranja subjek(a)ta. Grad kao čvorište raznih društvenih procesa javlja se u oba djela koja su središte književne analize, a to su Neprijatelj I. Slamniga i Kolege ruskoga pisca V. Aksjonova. U Neprijatelju otvoreni prostor grada pripada neimenovanom pripovjedaču, a zatvoreni prostor stana pripisuje se njegovoj sestri Viski. Kako je riječ o prozi u trapericama, za početak je potrebno klasificirati glavne likove smještanjem u jednu od navedenih kategorija – „nedorasli“ ili „odrasli“. Predavačica poseže za jezičnom analizom navodeći kako je otpor u tom tipu proze izražen kroz jezično oponiranje (mentalitet = lingvalitet). Viska govori jezikom koji glavni junak ne razumije te se zbog svoje jezične kompetencije smješta u kategoriju „odrasli“ dok pripovjedaču preostaje popuniti onu opozicijsku. U Kolegama je protagonistima zajednička mijena karaktera do koje dolazi promjenom prostora – junaci se (tri mladića i tri djevojke) sele iz grada u selo. Takvim premještanjem žene se sve više izgrađuju prema patrijarhalnom modelu te postaju „nedorasle“ u odnosu na „odrasle“ muškarce. Vidljivo je kako prostorno premještanje mijenja način izvedbe roda. Predavačica na kraju zaključuje kako bi se uz opreku „odrasli“ – „nedorasli“ trebala preispitati i binarna opreka „stvarnost“ – „reprezentacija“.