Fallere nostra venant
One dobro upoznate s elegantnom ponudom dubrovačkih razglednica, s poslovičnom otpornošću njegova kamena ili rednim brojem ovogodišnje Škole ne bi trebalo pretjerano iznenaditi to što su se njezini polaznici i ove godine našli u Palači Sponza kao ni to da se o njoj malo što novoga ima kazati.
Godine 1522. gotičko-renesansnu palaču – jednu od rijetkih građevina neokrznutih potresom 1667. – dovršio je Paskoje Miličević Mihov, a za današnje su obličje odgovorni nasilni turizam i golubovi. Za vrijeme Dubrovačke Republike figurirala je kao carinarnica trgovačke robe odasvud pa joj je drugo ime Divona (tal. dogana ~ carina). Atrij palače bio je trgovačka žila kucavica i sastajalište poslovnih ljudi, pogotovo od 1377. kada je Republika u njoj osnovala kovnicu novca (poslije i blagajnu, banku, gimnaziju) koja je neprekidno djelovala do njezina pada. Potkraj 16. stoljeća u Sponzi je osnovana talijanska književna institucija, Akademija složnih (tal. Academia dei Concordi), u kojoj se po prvi put okupljaju obrazovani građani raspravljajući o književnosti, umjetnosti i znanstvenim dostignućima svog vremena na čemu im i danas sveudilj čestitamo.
Danas je u palači smješten Državni arhiv u Dubrovniku gdje se čuva povijesna građa Dubrovačke Republike s materijalima iz njezine najstarije povijesti sve do najnovijeg vremena. Tamo je polaznike dočekao Zoran Perović, viši arhivist. Uz izglednu šansu za zamorno predavanje, izlagač je nezamjenjivom karizmom i beskrajnim šarmom okupljenima podrobno predstavio jedan od najstarijih i najbogatijih arhiva u ovome dijelu Europe. Među dokumentima neprocjenjive – barem do pojave interneta – kulturne vrijednosti nalaze se Bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, poneka krivotvorina, Povelja Kulina bana (1189), Statut grada Dubrovnika (1272) i Višegradski sporazum (1358).
Osim dijakronijske šetnje Republikom, studenti su vidjeli primjerke iz kućne biblioteke obitelji Gozze (Gučetići) – glagoljičku zbirku molitava i propovijedi, heraldičke popise uglednih obitelji te jedini arhivski dokument na glagoljici iz 1488. Izložena je i materija vezana za ponešto zvonkija dubrovačka imena – 90 dukata Držićevih dugova, francuska naturalizacija i imenovanje Ruđera Boškovića ravnateljem optike u francuskoj mornarici, prijepis Osmana iz 19. stoljeća te autografski potvrđenu zahvalnicu Napoleona. Izložbu kulturnih dobara zaključio je dubrovačkim mačjim šapama – srednjovjekovnom knjigom čije su stranice potpisale tintom obojene mačje šapice – kuriozitetom kojim se pažnja odvlači s toga da u cijeni ulaznice za muzeje (120 kn) palača Sponza nije uključena.
