Franjevački samostan: priča o pamćenju
Pred raskošnim gotičkim portalom franjevačkoga samostana u Dubrovniku započela je priča o pamćenju dinamičnoga života Grada i njegovoga bogatog kulturnog kontinuiteta. Samostan Male braće važno je mjesto konstruiranja i čuvanja dubrovačkoga identiteta. Svoje znanje i iskustvo o samostanu te njegovoj važnosti s polaznicima 46. seminara Zagrebačke slavističke škole podijelili su dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica i fra Stipe Nosić.
Samostan koji se početkom 14. stoljeća preselio s periferije unutar zidina već svojom arhitektonskom zanimljivošću privlače brojne posjetitelje. Klaustar koji ujedinjuje kasnoromaničke i gotičke elemente svakako doprinosi posebnosti samostana jer, uz to što je vizualno impresivan, svojim realističnim prikazom motiva iz srednjovjekovnih bestijarija svjedoči o samim počecima kulturnoga naslojavanja. To dodatno potvrđuje ciklus luneta u fresko tehnici, i to s različitim stilskim pristupima slikarstva 18. i 19. stoljeća koji su ponekad objedinjeni na istoj slici. Freske u samostanu Male braće slikovna su biografija Svetoga Franje. One prikazuju ključne trenutke njegova života kao što su rođenje u štalici i primanje stigmi čime se Franjin život uspoređuje s Kristovim. Slike su popraćene dvojezičnim stihovima Bernardina Ričardića.
Šetajući klaustrom, sudionici su mogli zaviriti i u treću najstariju europsku ljekarnu koja u sklopu samostana djeluje od 1317. godine, a podsjetnik je na to kako je samostan oduvijek bio živi i funkcionalni sudionik društvenoga života Grada.
Tijekom posjeta polaznici su obišli i muzej koji posjeduje vrijedne primjerke liturgijskoga ruha, nakita i posuđa, a obiluje i iluminiranim rukopisima, srednjovjekovnim antifonarijima i gradualima pisanim beneventanom koji nameću nerazriješeno pitanje o povezanosti franjevaca i benediktinaca. Također postava muzeja sadrži i slike Mate Celestina Medovića i Vlaha Bukovca, nadaleko poznatih hrvatskih modernista. No uz sve navedene vrijednosti muzej Male braće čuva neprocjenjiv prikaz Dubrovnika i njegove arhitektonske živosti prije Velike trešnje 1667.
Na koncu studenti slavistike zakoračili su i u njima najzanimljiviji kutak samostana, knjižnicu Male braće. S više od 70/nbsp;000 knjiga, 3000 katalogiziranih rukopisa, 216 inkunabula te najbogatijim glazbenim arhivom u Hrvatskoj knjižnica ustrajno čuva duh nekih zaboravljenih vremena i time inspirira svakoga tko u nju stupi. Iako je Veliki potres 1667, uz požar koji je uslijedio, narušio bogatstvo knjižnice te prekinuo tijek njezine povijesti, franjevci su marljivim radom obnovili građu i nastavili ispisivati priču o Gradu.
Nakon vrlo dojmljiva obilaska franjevačkoga samostana polaznici su se uputili u dominikanski samostan, još jedan važan fragment mozaika sjećanja.
