Tezaurusni diskurs o tijelu
Pretposljednje predavanje 45. hrvatskoga seminara za strane slaviste održala je prof. dr. sc. Anja Nikolić-Hoyt iz Zavoda za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti umjetnosti. Govorila je o prvome konceptualno ustrojenome leksikografskom priručniku u Hrvatskoj i, uopće, o modelima tezauriranja somatskoga leksika hrvatskoga jezika.
Anja Nikolić-Hoyt na Filozofskome je fakultetu u Zagrebu diplomirala komparativnu književnost i opću lingvistiku. Magistarski i doktorski rad obranila je iz područja opće lingvistike, a od 1992. zaposlena je u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU-a. Kontinuirano surađuje na različitim projektima, a od 2008. voditeljicom je znanstvenoistraživačkoga projekta Strukturiranje semantičkih mreža u funkciji izrade tezaurusa hrvatskoga jezika u okviru kojega predavačica i njezini suradnici izrađuju somatski tezaurus hrvatskoga jezika.
U uvodnome, motivacijskome dijelu svojega predavanja Anja Nikolić-Hoyt metodama je demonstracije i razgovora, a uz pomoć seminarista, pobliže odredila dvije ključne riječi – tezaurus i tijelo. Istaknula je da, sasvim pojednostavljeno, tezaurus podrazumijeva konceptualno i/ili tematski ustrojen rječnik u kojemu riječi nisu poredane abecedno, već prema bliskosti značenja svojih sastavnica, a čiji počeci sežu u mezopotamsku prošlost (npr. imena životinja, biljaka, pravni nazivi i dr.). Povijest konceptualne leksikografije ipak nije kontinuirana, a naročito se povlači pred abecednom leksikografijom nakon izuma tiska. U novije pak vrijeme – sukladno s novim kognitivnim pristupima jeziku i novim računalnim tehnologijama – osvježen je interes za ovaj tip leksikografije. Nadalje, somatski tezaurus hrvatskoga jezika motiviran je čovjekom i dijelovima čovječjega tijela koje je svima bliska iskustvena datost. Premda je ljudsko tijelo univerzalnoga karaktera (ljudi imaju iste dijelove tijela i sustave organa s istim funkcijama), razlikuju se načini konceptualizacije i kategorizacije čovječjega tijela, ističe predavačica. Drugim riječima, kulturni modeli utječu na naše poimanje izvanjezične stvarnosti, u ovome slučaju na naše poimanje tijela.
U nastavku izlaganja Anja Nikolić-Hoyt oprimjerila je neke konceptualne razlike u somatskome leksiku različitih jezika: a) razlike u leksikalizaciji uzrokovane razlikama u predodžbenim shemama (npr. vidovi leksikalizacije koncepta/riječi zjenica: lat. pupilla, eng. pupil,hrv. (podravski kajkavski govori) bapčica; lopta/jaje/jabuka; gledac, zornica i dr.), b) razlike u podjelama i granicama, odnosno u opsegu značenja (npr. u jeziku kammu ili kmu postoji jedan naziv za zjenicu i šarenicu – màt yíaŋ – što se prevodi kao crno oka), c) razlike uzrokovane referencijalnim i/ili leksičkim prazninama (npr. u hrvatskome jeziku nema riječi, ali ni diskretnoga pojma koji bi označavao dio tijela ispod pupka).
Završne minute izlaganja predavačica je posvetila primjerima iz radne inačice Somatskoga tezaurusa hrvatskoga jezika koji je zamišljen kao riznica u kojoj se čuva leksičko blago hrvatskoga jezika, poglavito njegova somatskoga fonda, ali i kao repozitorij u kojemu je sabrano naše znanje o tijelu, naše shvaćanje tijela, to jest mentalna reprezentacija tijela. U Tezaurusu se svako od ukupno 55 krovnih somatizama povezuje sa svim riječima s kojima se nalazi u nizu semantičkih paradigmatskih odnosa. Rezultat takva mnogostrukoga povezivanja polistrukturirana je organizacija tezaurusnoga članka, što je Anja Nikolić-Hoyt pokazala na primjeru krovnoga somatizma KOSA. Široko postavljeni temelji Somatskoga tezaurusa obuhvaćaju ne samo riječi standardnoga jezika već i kolokvijalne, (nad)regionalne i stručne sinonime koji se navode u kurzivu, pojasnila je predavačica, a primjere su potom komentirali i zainteresirani slušatelji današnjega izlaganja.
