Tijelo u književnosti: Slavenka Drakulić
U atriju Poslijediplomskoga središta u utorak 30. kolovoza s hrvatskom književnicom, esejistkinjom i novinarkom Slavenkom Drakulić razgovarala je dr. sc. Anera Ryznar. Sudionicima 45. seminara Zagrebačke slavističke škole, kao i zainteresiranim posjetiteljima, pružila se prilika da s književnicom vode razgovor s povodom o važnim književnim, kulturnim, društvenim, ali i intimnim temama.
Predstavivši okupljenima crtice iz biobibliografije Slavenke Drakulić, Anera Ryznar istaknula je kako je večerašnji književni razgovor svojim sadržajem i strukturom u sprezi s temom 45. seminara za strane slaviste – tijelom u hrvatskoj književnosti, napose u književnome opusu Slavenke Drakulić za koji je tema tijela konstitutivna iako se on u njoj ne iscrpljuje. Nakon pročitanoga ulomka iz romana Kao da me nema, sugovornice su se dotaknule jezično-stilskih postupaka kojima književnica pokušava tijelo tekstualno obuhvatiti, odnosno kojima opisuje dva oblika razvlaštenja tijela (bolest i silovanje). Zanemarenima nisu bile ni feminističke teme njezina opusa, pitanje ženskoga tijela, njegove subjektivizacije i objektivizacije, a književnica je o svojemu iskustvu boli kao i o poziciji faktografskih podataka u književnome tekstu govorila iz perspektive ženskoga autora i društvenoga trenutka (Hrvatska u vrijeme socijalizma, točnije osamdesetih godina prošloga stoljeća, te Hrvatska danas, u vrijeme krize liberalnih vrijednosti i izražene repatrijarhalizacije društva). Strani su se slavisti posebno zanimali za jezike na kojima Slavenka Drakulić piše prozu i novinske tekstove, ponajprije zato što – između hrvatskoga i engleskoga – uvijek odabire materinski jezik kada je u pitanju lijepa riječ (književni tekst).
Slavenka Drakulić, rođena Riječanka, hrvatska je književnica, esejistkinja i novinarka. Završivši komparativnu književnost i sociologiju na Sveučilištu u Zagrebu, od 1982. do 1992. radi kao stalna suradnica u tjedniku Danas i reviji Start. Najviše je pisala o feminističkim temama. Njezina prva knjiga novinskih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984) smatra se prvom feminističkom knjigom u cijeloj istočnoj Europi. Stvaralački opus Slavenke Drakulić broj sedam romana (Hologrami straha 1987, Mramorna koža 1989, Božanska glad 1995, Kao da me nema 1999, Frida ili o boli 2007, Optužena 2012, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom 2014), sedam knjiga eseja (Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali 1992, Balkan Express 1993, Cafe Europa 1996, Oni ne bi ni mrava zgazili 2003, Tijelo njenog tijela 2006, Two Underdogs and a Cat 2009, Basne o komunizmu 2009). Knjige su joj prevedene na više od dvadeset jezika, a za knjigu eseja Oni ne bi ni mrava zgazili na Sajmu knjiga u Leipzigu 2004. dodijeljena joj je Nagrada za europsko razumijevanje. Na Skupu međunarodnih autora u Pragu 2010. proglašena je jednom od najutjecajnijih europskih spisateljica našega vremena.
Dr. sc. Anera Ryznar radi na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Područja su joj interesa teorija stila, diskurzna stilistika, suvremena hrvatska proza te publicistički i javni diskurz. Objavila je niz rasprava o suvremenoj hrvatskoj književnosti te uredila zbornik čitanja hrvatske proze Vila – kiklop – kauboj (2012) i zbornik Svijet stila, stanja stilistike (2015). Prevodi s engleskoga jezika, a književnu kritiku objavljuje u književnoj periodici i na Hrvatskome radiju.
