Tijelo u hrvatskoj dijalektnoj frazeologiji
S temom Tijelo u hrvatskoj dijalektnoj frazeologiji dr. sc. Marija Malnar Jurišić otvorila je ovogodišnji jezični ciklus predavanja 45. seminara Zagrebačke slavističke škole koji je osmislio prof. dr. Krešimir Mićanović.
Marija Malnar Jurišić radi na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je na projektu Istraživanje hrvatske dijalektne frazeologije, a surađuje s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje te s Institutom za slovenski jezik Frana Ramovša. Autoricom je petnaestak znanstvenih i stručnih radova u kojima se ponajprije bavi proučavanjem frazema s dijalektološkoga gledišta.
Sukladno s ovogodišnjom temom, M. Malnar Jurišić predočila je polaznicima Škole istraživanje suvremene hrvatske dijalektne frazeološke građe. Uvodno definirajući frazem kao „ustaljen leksički izraz sastavljen od dvije ili više riječi koji se koristi u svakodnevnoj upotrebi“ (Gläser 1998), a koji može nositi konotacije te imati funkciju naglašavanja ili pojačavanja značenja, predavačica je istaknula i njihovu konzervativnost koja ih čini izvrsnim materijalom za opis određenog organskog govora. Pritom je dodala kako se najveći broj frazema, prema dosadašnjim istraživanjima, odnosi na čovjeka, a brojnošću se izdvajaju somatski frazemi, to jest frazemi koji za barem jednu sastavnicu imaju dio tijela.
Oni su bili u fokusu središnjega dijela predavanja, a primjeri koje je predavačica podastrla crpljeni su iz govora triju hrvatskih narječja. Prema konzultiranim je izvorima frazeološki najproduktivniji somatizam glava (npr. Vali (fali) mu koja u glavi, Moraš mislit svojon glavon, a ne ponavjat šta drugi govoru). Dio tijela koji ima iznimno razvijenu simboliku i svojom čestotnošću u svim narječjima slijedi sastavnicu glava jest oko. S druge strane somatizam uho u svim narječjima pojavljuje se mnogo rjeđe. Predavačica je nizu pridružila i druge zanimljive primjere somatizama koji se odnose na područje glave (jezik, usta, usna, nos). Nadalje, u frazemskim su konstrukcijama zastupljeni dijelovi tijela poput ruke i noge, pri čemu primjeri pokazuju različitu simboliku lijeve i desne ruke/noge (npr. On mi je desna ruka – Ima dvi live ruke). Somatizmi stražnjica/rit (npr. Ona ti je fina guzica) i srce/duša (npr. On je tvrda srca) prednjače u području trupa.
U nastavku izlaganja predavačica je tijelo u dijalektnim frazemima analizirala iz perspektive kognitivne lingvistike koja tijelu pristupa kao konceptu (metafora kao temelj frazema). Iz te vizure posebno je zanimljiv antonimski odnos pojmova debljina – mršavost i ljepota – ružnoća.
Predavačica je zaključila kako analiza dijalektne frazeološke građe pokazuje da je ljudsko tijelo važan impuls za nastanak frazema, a moguće ga je tumačiti temeljem dvaju pristupa – kao sastavnicu kojom se opisuje (označitelj) i kao sastavnicu koja se opisuje (označeno).
