Tijela otpora – umjetnost performansa u Hrvatskoj
U sklopu 45. seminara Zagrebačke slavističke škole danas je predavanje s naslovom Tijela otpora – umjetnost performansa u Hrvatskoj održala doc. dr. sc. Suzana Marjanić, znanstvena savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.
Glavna težišta njezina znanstvenog interesa su teorije mita i rituala, kulturna animalistika te antropologija izvedbe. S. Marjanić autorica je dviju knjiga (Glasovi "Davnih dana": transgresije svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22, 2005; Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas, 2014), suurednica više znanstvenih zbornika (Kulturni bestijarij, 2007; Književna životinja: kulturni bestijarij 2, 2012; Folkloristička čitanka, 2010; Mitski zbornik, 2010). Članica je uredništva časopisa Treća: časopis Centra za ženske studije, dvotjednika Zarez (do travnja 2016) i časopisa Život umjetnosti.
Svojim izlaganjem S. Marjanić osvijetlila je ovogodišnju temu Seminara iz perspektive umjetnosti performansa. Nakon uvodnoga dijela posvećenoga tumačenju temeljnih pojmova povezanih s umjetnosti performansa (procesualna umjetnost, hepening, akcija, body art, performans i dr.) predavačica se osvrnula na glavne obrate koje je prošao taj izvedbeni žanr, a povijest kojega se može pratiti od Prvog svjetskog rata (avangarda) do danas. Istaknula je i njegove najprominentnije predstavnike kao što su Paul Jackson Pollock, Kazuo Shiraga i Atsuko Tanaka iz japanske skupine Gutai, Joseph Beuys, Bečki akcionisti Herman Nitsch i Günter Brus, Orlan i Marina Abramović.
Glavni dio predavanja bio je posvećen, sukladno s naslovom, mijenama u tijelu otpora u umjetnosti performansa u Hrvatskoj, i to od avangardnih performansa – zenitističkih večernji Marijana Mikca, koje je 1923. godine održavao u Sisku, Topuskom i Petrinji, dadaističkih provokacija koje interpretiramo kao prve hrvatske teorijske performanse (Dadaistička matineja, 20. kolovoza 1922. u osječkom kinu Royal), te dadaističkih uličnih akcija grupe gimnazijalaca Traveleri u sklopu kojih su skidanjem šešira pozdravljali konje, a ne kočijaše, a koje se mogu smatrati začecima akcionizma u našem avangardnom kontekstu – pa sve do Velikoga Toma a.k.a. Antonija G. Lauera, anarho-oca umjetnosti performansa u Hrvatskoj. S. Marjanić svoje je predavanje zaključila primjerima suvremene transvrsne i transrodne transformacije u hrvatskoj konceptualnoj umjetnosti, pokazavši dijelove videoperformansa riječke multimedijalne umjetnice Tajči Čekade (Veprica, vepar, veprovina, 2013; F to H, Run, Hare, Run, 2014).
