Sponza: priča o povijesti, priča o samostalnosti
Polaznici 45. seminara Zagrebačke slavističke škole danas su posjetili palaču Sponzu, jedan od zaštitnih znakova stare gradske jezgre u kojoj su u doba Dubrovačke Republike bili smješteni carinski ured, skladišta, kovnica novca, blagajna, oružana i gradska gimnazija, a danas je u njoj Državni arhiv u Dubrovniku.
Za razliku od većine zgrada staroga Dubrovnika koje su stradale u velikom potresu 1667. godine, Sponza, građena u prvoj četvrti 16. stoljeća u gotičko-renesansnom stilu, najvećim je dijelom zadržala svoje prvotno obličje. Sudionici Škole u atriju palače imali su priliku vidjeti izložbu najstarijih sačuvanih dokumenata koju je pripremio voditelj Arhiva Dubrovačke Republike Zoran Perović. Arhiv u Sponzi jedan je od najstarijih i najbogatijih u ovome dijelu Europe. Među dokumentima neprocjenjive kulturne vrijednosti nalaze se Bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, Povelja Kulina bana (1189), Statut grada Dubrovnika (1272) i Višegradski sporazum (1358). Također, polaznici su imali priliku vidjeti i jedini arhivski dokument na glagoljici iz 1488, ali i glagoljičku zbirku molitava i propovijedi iz kućne biblioteke dubrovačke obitelji Gozze.
Perović je za okupljene pripremio i dokumente koji su povezani s imenima uglednih Dubrovčana: jedan svjedoči o dugovima Marina Držića, drugi je odluka Velikog vijeća kojom se Ivan Gundulić proglašava knezom Konavala, a treći je dekret francuskoga kralja o imenovanju Ruđera Boškovića ravnateljem optike u francuskoj mornarici. Povrh toga, izložen je bio i jedan od prijepisa Gundulićeva Osmana s početka 19. stoljeća.
Za kraj je Perović polaznicima pokazao originalno pismo carice i kraljice Marije Terezije knezu i vijećnicima Dubrovačke Republike i dopis francuskog cara Napoleona iz 1805. godine. Izložbu bogatog arhivskog fundusa zaključio je dubrovačkim mačjim šapama –srednjovjekovnom knjigom po čijim je stranicama prošetala mačka i ostavila svoje otiske.
