Stručni izlet u Cavtat
Dana 24. kolovoza sudionici 45. seminara Zagrebačke slavističke škole posjetili su Cavtat, mjesto u blizini Dubrovnika gdje su uz stručno vodstvo razgledali njegove povijesne i kulturne znamenitosti.
Na mjestu današnjeg Cavtata bio je antički Epidaur koji se prvi put spominje 47. godine prije Krista. Povjesničari spominju i 32 kilometra dug vodovod prema kojem je ime dobilo područje Konavle (od lat. canales). Nakon prodora Slavena i Avara početkom 7. stoljeća, kako tvrde stari povjesničari, izbjeglice iz Epidaura osnovali su na stijenama Lave grad Ragusa, odnosno Dubrovnik. U ranom novom vijeku Cavtat je bio važno trgovačko i lučko središte Republike, odmah nakon Dubrovnika. Cavtat je imao svojeg kneza koji se birao iz redova dubrovačke vlastele. Knežev dvor, u samom srcu Cavtata, izgrađen u 16. stoljeću, bio je prvo odredište studenata i profesora Zagrebačke slavističke škole. Danas je u njemu smještena ostavština znamenitog cavtatskog pravnika i intelektualca Baltazara Bogišića (1834–1908) koji je, između ostalog, autor Opšteg imovinskog zakonika koji je u Crnoj Gori bio na snazi od 1888. do 1946. Osim vrijedne zbirke starih grafika i numizmatičke kolekcije posebnu vrijednost ima Bogišićeva knjižnica s više od 15.000 naslova među kojima su 164 rukopisa i 66 inkunabula.
Cavtat je rodni grad najvećeg hrvatskog modernističkog slikara Vlaha Bukovca (1855–1922), stoga su polaznici Škole posjetili i njegovu rodnu kuću, koja je danas uređena kao muzej. Podignuta u 19. stoljeću, Bukovčeva se kuća nalazi u staroj gradskoj jezgri. U njoj se čuvaju djela koja reprezentiraju sve razvojne faze Bukovčeva stvaralaštva. Uz obiteljske teme i portrete te zidne oslike kojima je mladi Bukovac ukrasio istočni dio kuće prije svojeg odlaska u Pariz, u muzeju se nalaze i djela nastala u Zagrebu, Pragu i Parizu.
Kulturni program trećega dana Škole završio je uspinjanjem na groblje Sv. Roka koje osim izuzetnog pogleda krasi i mauzolej poznate cavtatske brodovlasničke obitelji Račić. Riječ je o projektu jednoga od velikana hrvatskog (i svjetskog) kiparstva Ivana Meštrovića koji je sagrađen 1921. godine na mjestu kapelice Sv. Roka iz 15. stoljeća, a prema želji oporučiteljice Marije Račić. Izuzev brončanih zvona i vrata s glagoljičkim potpisima Sv. braće Konstantina Ćirila i Metoda, Sv. Grgura Ninskog i Sv. Save, mauzolej je u cjelini izgrađen od bračkog kamena.
