Franjevački samostan: priča o pamćenju
Sudionici 45. hrvatskoga seminara za strane slaviste poslijepodnevne su sate drugoga dana Škole proveli u razgledavanju samostana Male braće. Dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica, okupila je polaznike na samome početku Straduna, kod Onofrijeve česme. Pozdravila ih je u svoje ime te u ime fra Stipe Nosića, nakon čega je započela priču o važnosti samostana Male braće za kulturnu povijest Dubrovnika te za povijest hrvatske književnosti i kulture u cjelini.
Povijesni izvori svjedoče da je stari samostan Sv. Toma najprije izgrađen izvan samostanskih zidina. Iz sigurnosnih razloga samostan i crkva s pripadajućom ljekarnom, sada Male braće, počinju se graditi unutar zidina 1317. godine, a glavnina radova dovršena je u 14. stoljeću. U franjevačkoj ljekarni koja djeluje i danas pripremaju se proizvodi po tradicionalnoj franjevačkoj recepturi (preko 2.000 očuvanih recepata u franjevačkoj knjižnici).
Brojni potresi, požari i ratovi pogodili su samostanski kompleks kroz stoljeća, sve do teških razaranja 1991. i 1992. godine. Tako je u požaru nakon Velike trešnje 1667. nestalo oko 6.000 vrijednih rukopisa samostanske knjižnice i arhiva. Zahvaljujući predanomu radu i skrbi redovnika, današnja knjižnica broji 70.000 knjiga, 3.000 katalogiziranih rukopisa i 216 inkunabula. Godine 1860. fra Inocent Čulić, poznat kao fratar Gluhi, dovršio je inventar važnih dubrovačkih knjiga i rukopisa po kojemu i danas mnogi pretražuju knjige. Među njima su se nalazile i zabranjene knjige koje su svećenici mogli koristiti u obrazovne svrhe. Vrlo je vrijedan glazbeni arhiv samostana jer slovi za najbogatiju riznicu starih notnih zapisa na čitavome južnoslavenskom prostoru.
U unutranjemu je dvorištu samostana dr. sc. Rozana Vojvoda pobliže predstavila temeljne značajke dubrovačkoga stila napomenuvši kako romaničko-gotički samostanski klaustar iz 14. stoljeća, a na svoj način i Sponza te Knežev dvor, pokazuje da su Dubrovčani, poštujući tradiciju, njegovali konzervativnost u arhitekturi i umjetnosti. Posebna je pažnja posvećena motivima na stupovima i šesterodijelnim otvorima klaustra koje je izgradio majstor i klesar Mihoje Brajkov iz Bara, a koji podsjećaju na margine srednjovjekovnih rukopisa, ponajprije bestijarija.
Posjet samostanu završio je obilaskom muzejske zbirke u kojoj su sudionici vidjeli zbirku liturgijskoga ruha i posuđa, srednjovjekovne beneventanske dokumente, prikaz Dubrovnika prije potresa i slike Mate Celestina Medovića i Vlaha Bukovca, predstavnikā hrvatske moderne u slikarstvu.
Odmarajući u kasnoromaničkome klaustru samostana, polaznici seminara imali su priliku pogledati prekrasne zidne oslike iz 18. stoljeća i 19. stoljeća koji u 18 luneta predstavljaju ciklus iz života Sv. Franje. Doznali su kako su freskoslike pratili dvojezični stihovi pjesnika Bernardina Ričardića te da je restauracija slika i stihova u lunetama učinjena 2009. godine.
Dobro raspoloženi i zainteresirani, polaznici su se potom zaputili prema Pločama i Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
