Simbolički aspekti uporabe suvremenoga engleskog jezika

Današnje predavanje prof. dr. sc. Anje Nikolić Hoyt pod naslovom Simbolički aspekti uporabe suvremenoga engleskog jezika: konstruiranje prestižnih i poželjnih identiteta bilo je posvećeno prikazu proučavanja suvremenog dodira između engleskog i hrvatskog jezika, točnije globalnog utjecaja. Za polaznike je pripremila uručak s primjerima za bolje snalaženje i praćenje teza unutar predavanja.

Suvremeni dodiri hrvatskog i engleskog, poglavito američkog jezika, impliciraju izrazito pozitivan pogled na koncept drugoga.  Naime, masovno preuzimanje engleskih elemenata u hrvatski (i druge jezike), koje i dalje nezaustavljivo raste, uvjetovano je prestižnošću engleskog jezika i kulture, koja, međutim, danas ima globalne dimenzije. U skladu s time drugi, dakako ponajviše simbolički, postaju mi odnosno mi se suobličavamo – suobličiti prilagoditi oblikom čemu, dati čemu oblik prema nečemu drugome, uskladiti po obliku (Anić) – s drugima u globalnoj međuzavisnosti suvremenoga svijeta. No, fenomen o kojemu je ovdje riječ u biti je višedimenzionalan i višeslojan, a upotreba engleskog jezika kao kolektivne identitetske strategije, odnosno konstruiranje kolektivnog jezičnog identiteta posredstvom engleskog jezika i njegove identifikacije s globalnim identitetom.

Prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt u nastavku je predavanja naznačila status engleskog jezika danas. Poznato je da se engleski jezik s vremenom, no nedvojbeno u suvremeno doba, proširio svijetom poprimivši razmjere globalnog, internacionalnog jezičnog koda. Naime, engleskim, kao prvim, drugim i stranim jezikom govori otprilike trećina svjetske populacije, odnosno oko dva bilijuna. Zanimljivo je napomenuti da je u Shakespeareovo doba engleski bio poznat uglavnom samo izvornim govornicima, kojih je otprilike bilo sedam milijuna. Njegova je upotreba bila ograničena na mali teritorij, to jest na Englesku. Danas se, međutim smatra da od ukupnog broja govornika engleskog jezika izvorni govornici čine tek manji dio. Prema Kachru, prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt razlikuje tri skupine govornika engleskog jezika koji oblikuju tri koncentrična kruga engleskog: unutrašnji (inner), vanjski (outer) i rastući (expanding). Usporedno s brojem govornika povećao se i broj domena u kojima se engleski koristi. Naime, engleski je danas glavni jezik međunarodnog prometa i trgovine, internacionalni jezik znanosti i akademskog diskursa, diplomacije, sporta i reklame, novih medija te popularne i potrošačke kulture, osobito pop glazbe, tinejdžerskog slenga i interneta. Usto što dominira u svijetu, napominje prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt, engleski ima prestižan položaj među europskim jezicima. Naime, prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja u zemljama članicama Europske unije, koje se provodi u okviru posebnog istraživačkog projekta Eurobarometar, engleski je u Europi najrasprostranjeniji jezik (38%), njime govori najveći broj Europljana, njega razumije najveći broj Europljana, njime se služe u vrlo različite svrhe, a posebno on-line. Zanimljivo je pridodati da u posljednje vrijeme raste i rejting kineskog jezika kao jezika koji je korisno učiti.

Razlog zbog kojeg danas govorimo o engleskom kao o globalno funkcionirajućem jeziku, nastavlja prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt, ne izvire, dakako, iz jezične superiornosti engleskog u odnosu prema drugim jezicima, premda je u povijesti lingvističke misli bilo i takvih shvaćanja. Primjerice, vjerujući u neku vrstu darvinističkog razvoja jezika prema savršenijim oblicima, Otto Jesperson, znamentiti danski lingvist prve polovice dvadesetog stoljeća, isticao je da engleski posjeduje muški, muževan, zreo i energičan karakter!( Jesperson,1938., Growth and Structure of the English Language). Dominacija engleskog u znanstvenom, kulturnom i posebno subkulturnom diskursu suvremenog svijeta posljedica je niza nejezičnih čimbenika, poglavito ekonomskog, tehnološkog i kulturnog imperijalizma prestižne anglo-američke kulture, koja simbolizira moderan i uspješniji način života.

Rezultat, pak, premoćnog utjecaja engleskog jezika danas, posredovan djelovanjem novih komunikacijskih tehnologija (interneta i brojnih društvenih mreža), ubrzano je pretvaranje svijeta u jedan komunikacijski, ekonomski i tržišni prostor. Naime, za razliku od nekadašnje situacije u kojoj se engleski, jezik kolonijalne sile, upotrebljavao kao internacionalna lingua franca među pripadnicima društvene elite mnogobrojnih zemalja, danas se engleskim jezikom globalne komunikacije, služi masa neidentificiranih govornika. Masovna upotreba engleskog, naročito engleskih riječi, u suvremenom svijetu ne proizlazi, zaključuje prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt, neposredno iz britanskog (ili američkog) ekspanzionizma u povijesti. Štoviše, ona je posljedica prestižnosti anglo-američke kulture i medijalizacije svijeta, koja je u velikoj mjeri posredovana engleskim jezikom.

Među posljedice djelovanja engleskog u suvremenom svijetu ubrajaju se također i negativne pojave, poput erozije osobnih i kolektivnih identiteta, otuđenja vlastita kulturnog nasljeđa te zatiranje jezične raznolikosti (Coulmas, 2005, Sociolingustics). U skladu s time, u različitim dijelovima svijeta nalazimo više manje organizirane pokušaje da se prodor engleskog ili pak engleskih riječi na neki način oslabi, odnosno reducira. Među svekolikim nastojanjima,  prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt izdvojila je recentnu knjigu Anne Wierzbicke, objavljenu 2014. pod rječitim naslovom Imprisoned in English. Prema autoričinu mišljenju, engleski se jezik nerijetko, a u društvenim i humanističkim znanostima premoćno, smatra dominantnim konceptualnim okvirom,unutar ili pomoću kojega je moguće anlizirati i interpretirati druge jezike i kulture. Štoviše, mnogi znanstvenici projiciraju principe kategorizacije i konceptualizacije svijeta svojstvene engleskome jeziku na druge jezike i općenito na čovječanstvo, a anglocentrizam suvereno vlada suvremenom kognitivnom znanošću. Međutim, kao i svaki drugi jezik, engleski posjeduje vlastiti kuturno-specifični konceptulani inventar, odnosno skrivenu prtljagu vlastite povijesti i kulture (it carries with it a hidden baggage of history and culture), specifičan način poimanja svijeta. U skladu s time, engleski ne možemo promatrati neutralnim znanstvenoistraživačkim alatom, a promatranje svijeta kroz prizmu engleskoga nužno dovodi do konceptualnih distorzija. Napokon, od sigurna konceptualnog doma, zaključuje Wierzbicka, engleski vrlo lako može postati strog konceptualni zatvor. Napuštajući ovaj eskurs o vrlo komplesknim, iako često nedovoljno transparentnm i neosviještenim procesima preobrazbe suvremenoga svijeta, prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt napominje da je unatoč grozničavim naporima i nerijetko apokaliptičkim vizijama, odnos prema engleskom jeziku koji se nadaje svima i kojim svi žele/mogu govoriti u suvremenom svijetu izrazito pozitivan. Međutim, zahvaljujući globalizaciji suvremenih medija engleski su citati i govorne navike dostupni svima, ulaze u sve sfere života, drugi nisu više tamo daleko (ili preko bare), a služenje engleskim jezikom podrazumijeva participiranje u globalnim trendovima.

Povijesni dodir  između hrvatskog i engleskog možemo podijeliti u dva razdoblja: prvo je razdoblje poslije Drugog svjetskog rata kad općenito jača utjecaj engleskog jezika i kulture, a naročito nakon 1948. razilaženja Tita i Staljina. (zapravo engleski se kao strani jezik uvodi u Pomorsku akademiju u Bakru već 1882. Krajem 19. st. podučava se u nekim privatnim školama u Zagrebu. Studij engleskog jezika osnovan je u Zagrebu 1935. u okviru Odsjeka za germanske jezike). Drugo razdoblje intenziviranog i zapravo masovnog utjecaja engleskog na hrvatski i druge jezike počinje ranih devedesetih godina dvadesetog stoljeća i tranzicijskih promjena te traje do danas, kad engleski vokabular zaista postaje svojinom većine.

Možemo reći da danas svjedočimo rastućoj uporabi engleskih riječi i složenih izraza u svim domenama javne komunikacije, a posebno u substandardnim diskursima. Dakako, povećava se i broj govornika engleskog kao stranog jezika, kao i razina njihove kompetencije, poglavito izgovorne. Što se tiče grafije, sve je prisutnija tendencija zadržavanja izvorne grafije jer što je jezik prestižniji, to je tendencija prilagođavanja vlastitom sustavu slabija. Česta su i poigravanja s grafijom te općenito s raznim jezičnim osobitostima jezika-modela koja upućuju na otkočen i razigran odnos prema engleskom. Međutim, stavovi suvremenih hrvatskih jezikoslovaca, premda poglavito normativista, prema upotrebi engleskog jezika, odnosno engleskih riječi u hrvatskom, izrazito su puristički. Neprodubljen  i jednostran odnos hrvatskih purista prema utjecaju engleskog na hrvatski prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt oprimjerila je Kovačićevim citatom u kojem on govori o takozvanoj prevlasti engleskog jezika u kojoj će hrvatske riječi ostati bez posla, bez sredstava za život, a to znači da su osuđene na propast, te da će s njima nestati hrvatski jezik.

Briga za hrvatski jezik, primjećuje prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt , koji se poput drugih manjinskih jezika odnosno lokalnih vernakulara nalazi na dnu piramide svjetskih (socio) lingvističkih hiejrarhija, u svakom je slučaju nužna i opravdana. No, unatoč svim purističkim nastojanjima nemoguće je apstrahirati od utjecaja engelskog kao globalnog jezika, niti se hrvatski jezik može isključiti iz odnosa u svijetu prema globalno funkcionirajućem jeziku. Ipak, prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt vjeruje da ne treba stahovati od iščeznuća hrvatskoga jezika. Njegova je budućnost u odnosu prema engleskom i u odnosu prema sebi samom, svojoj prošlosti i svojoj sadašnjosti, u slobodnom razvijanju jezika i slobodnom služenju vlastitim jezikom. I stjecanju znanja, dakako. Dakle, zaključuje  prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt, bez jezičnih prisila i zakona jer jezik se opire, a često i ruga, nametnutim pravilima. Također dio se hrvatskih jezikoslovaca još uvijek bavi iznalaženjem i propisivanjem odgovarajućih hrvatskih ekvivalenata za neizmjerno velik broj engleskih riječi koje gotovo svakodnevno prodiru u hrvatski, odnosno i u druge jezike (gumolet, naestnik, pamtiprut, virko). Prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt ustvrđuje da joj je namjera baviti se utjecajem engleskog na hrvatski u svjetlu sociolingvističkih konstelacija u Europi i svijetu.

U sve većoj populaciji govornika sklonih upotrebi engleskih riječi, koja nije i ne mora biti i znanjem engelskoga jezika, najmanje je pripadnika starije dobi, premda i oni poznaju neke engleske riječi. Najviše je, dakako, mladih za koje spontana i namjerna uporaba engleskog ima simboličku ulogu (konstruiranja prestižnih i poželjnih, odnosno globalnog identiteta).

Nadalje, svako jezično ponašanje korespondira s govornikovim individualnim, socijalnim i nacionalnim identitetom/identitetima. Naime, uz dob, spol, porijeklo, obrazovanost i druge odrednice govornikova individualnog identiteta jezično ponašanje odaje pripadnost naslijeđenim, imanentnim, ali i preferiranim, dakle odabranim, poželjnim kolektivnim identitetima. Dakako, svako je jezično ponašanje izraz međusobnog prožimanja različitih identiteta, a svaki je jezični iskaz gust semiotički identifikacijski čin.

Važno je naglasiti da je participiranje u nekom kolektivnom identitetu ili identitetima višeslojan dinamički posao koji uz identifikaciju s karakterističnim jezičnim kodom implicira i identificiranje s kulturom koja ga je izgradila, a čije pretpostavke i vrijednosti taj jezični kod izražava. Dakle, svako je jezično ponašanje bitno određeno pripadnošću nekoj kulturi, odnosno većem broju kulturnih podzajednica pa ono što ljudi govore uvijek, posredno ili svjesno, odražava i njihovu kulturu, shvaćenu kao sveukupnost pozadinskog znanja, vjerovanja, obrazaca života i ponašanja. U ovom slučaju participiranje u engleskom kodu, koje nužno ne implicira i znanje engleskog jezika, znak je participiranja u drugim poželjnijim identitetima. Odnosno, participiranje u engleskom kodu znak je participiranja u globalnom svijetu.

Kao dio društvene strukturiranosti mladi obrazuju specifičnu komunikacijsku zajednicu koja se odlikuje specifičnim jezičnim izrazom. Budući da je jezik bitan element kolektivnog identiteta mladih, ta je zajednica i simboličke naravi. U skladu s time, priključivanje engleskog koda, koje je naročito svojstveno razgovornoj komunikaciji mladih ljudi, iako ne isključuje pripadnike drugih dobnih struktura, ali je među njima manje često, ima izraženu simboličku ulogu konstruiranja grupnog identiteta pripadnika mlade generacije.

Premda globalni marketing teži supostavljanju prepoznatljive kulture mladih diljem svijeta, ta se kultura temelji na konzumiranju raznovrsnih proizvoda koji pak impliciraju različite životne stilove i identitete, počevši od ikonografije pa dalje. No, primjećuje prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt, upravo je web za mlade put do suglasja, a ne raznolikosti. Naime, djelovanjem novih medija mladi participiraju u popularnim kulturama i subkulturnim trendovima (ponajprije glazbi, modi i elektroničkim medijima), koji imaju globalne pretenzije. Kao pripadnici najpokretljivijeg i promjenama najotvorenijeg dijela populacije globalni su tinejdžeri ujedno i najaktivniji pokretači jezičnih promjena. Kad god konverzacijska razmjena dotakne određenu temu, primjerice glazbu ili internet, u njihovim iskazima dolazi do posuđivanja i svojevrsnog miješanja i/li prebacivanja kodova, to jest hrvatskog i engleskog. U najvećem se broju slučajeva u dominantnom jeziku- matrici, dakle hrvatskom, javljaju otoci umetnutog jezika, to jest umetnutih engleskih riječi i/li fraza koje podliježu minimalnim sintaktičkim ograničenjima hrvatskog izričaja. Jezičnoj praksi impregniranoj engleskim jezikom također su svojstvene i hibridne forme, odnosno jezične igre, kao i produkcija pseudoanglicizama, to jest novih izraza koji se bilo po obliku, bilo po značenju razlikuju od engleskih riječi- modela na temelju kojih su nastali (kewl).

Iako se prebacivanje kodova odnosno supostavljanje elementa dvaju lingvističkih sustava unutar istog razgovornog odsječka obično javlja u dvojezičnim zajednicama, ono je svojstveno i diskursnim strategijama u jednojezičnim zajednicama, gdje ima naglašenu ekspresivnu i simboličku funkciju konstruiranja kolektivnog identiteta. I premda su mladi naročito skloni proširenoj uporabi anglicizama i priključivanju engleskoga koda, takvo jezično ponašanje ne isključuje pripadnike drugih dobnih struktura, premda je među njima manje često.

Na kraju, može se reći da je participiranje u engleskom kodu znak participiranja u globalnom identitetu, u kojemu razlike između nas i njih naizgled nema, iako samo naizgled. Prof. dr. sc. Anja Nikolić Hoyt zaključuje da se suobličavanje s njima tiče izvanjskoga oblika, forme, dok su dubinske strukture prožete jezično i kulturno specifičnim svjetonazorskim sadržajima, uglavnom neosviještenima, što je tema za neko buduće izlaganje.