Deveti dan Seminara
Drugo predavanje u književnoznanstvenom je ciklusu održao prof. dr. sc. Krešimir Bagić. U izlaganju s naslovom Pjesnički koncepti pedesetih predavač je pokušao predočiti poetičku živost lirske scene pedesetih. Pritom je kombinirao opće podatke i globalne teze i stilističko čitanje paradigmatskih tekstova (Metamorfozu Slavka Mihalića, Ubili su ga ciglama Ivana Slamniga itd.). Krešimir je Bagić istaknuo da su pjesnici pedesetih oblikovali prvu od tri poetike drugog modernizma u hrvatskoj književnosti. Međutim, prema njegovu sudu, taj je modernizam bio donekle paradoksalan jer se umjesto tipične modernističke ekskluzivnosti i isključivosti spram tradicije javila zanimljiva varijacija: isključivi su spram socrealizma, a skloni obnovi hrvatske pjesničke tradicije.
Portret pisca - Stanko Andrić
Ovogodišnji je gost pisac Zagrebačke slavističke škole Stanko Andrić. U atriju Poslijediplomskog središta u Dubrovniku 28. kolovoza 2007. u sklopu večernjeg programa Škole razgovor s gostom piscem vodio je dr. sc. Leo Rafolt.
Na početku književnoga susreta Leo je Rafolt predstavio Stanka Andrića čiji je bibliografski opus s jedne strane historiografski, a s druge književni. Stoga je voditelj predstavio gosta Škole i kao vrsnoga povjesničara i kao književnika koji se profilirao kao vrlo zanimljiv pisac već svojom prvom knjigom Povijest Slavonije u sedam požara koju je napisao još kao student romanistike i latinskoga jezika. Pročitavši citat iz toga djela o povijesti ognjenoj i povijesti vodenoj, voditelj je upitao pisca za koju se on povijest odlučio i je li jasno razlučio ognjenu od vodene povijesti. Stanko je Andrić obrazložio da vatra i voda simboliziraju polove povijesnoga kontinuuma: na jednoj su strani događanja pojedinačnoga, a na drugom je pol strukturalne povijesti, trajnih elemenata koji tvore povijesnu stvarnost. Međutim, u tom eseju se opredjeljuje za pripovijedanje, narativno trajanje povijesti Slavonije u sedam poglavlja. Upravo je to bavljenje Slavonijom u srednjem vijeku, prema Andrićevim riječima, odredilo njegovo kasnije opredjeljenje za poslijediplomski studij povijesti i njegovo historiografsko bavljenje srednjim vijekom.
Rafolt je utvrdio da Andrić živi u Slavoniji, radi u Slavoniji, piše o Slavoniji, stoga je postavio pitanje zašto takvo i profesionalno i književno vezivanje uz Slavoniju te što njemu kao piscu uopće Slavonija znači. Književnik je odgovorio da voli poziciju margine i da to nije dio mainstreama, nego višak slobode, ali i potreba napraviti nešto više za to zanemareno područje.
Predstavivši naslove Andrićeva književnoga opusa (Povijest Slavonije u sedam požara, Enciklopedija ništavila, Dnevnik iz JNA, Slavonija - sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti, Simurg), voditelj je zaključio da pisac zadaje određene (žanrovske) okvire i onda ih namjerno destruira. Andrić je objasnio da premda zadaje neke strukture na koje se oslanja u svome stvaralaštvu, ne drži ih slijepo. Dok u historiografiji zastupa jednostavnost, u književnosti smatra da je stvari potrebno zakomplicirati i napraviti semantički vrtlog.
Predstavljanje gosta pisca završilo je razgovorom o Simurgu, Andrićevu djelu koje je prvo objavljeno na njemačkom jeziku u Austriji 2003. (dvojezično izdanje), a potom 2005. na hrvatskom.
