Sedmi dan Seminara
Za sudionike Zagrebačke slavističke škole i ove je godine organiziran izlet na najjužnije jadranske otoke koji su zbog svog specifičnog izgleda (po dvije uvale sa svake strane i izduženi rtovi u obliku rogova) dobili naziv Elafiti - Jelenski otoci. Pod tim imenom prvi ih spominje Plinije stariji u I. st. u svojem djelu Naturalis Historia, a čine ih otoci Šipan, Lopud, Koločep, Jakljan, Sv. Andrija, Daksa, Ruda, Kosmeč, Goleč, Crkvina, Tajan, Mišnjak i Olipa.
Seminaristi su se na putovanje otisnuli iz luke Gruž i najprije se iskrcali na 5 km udaljenom otoku Koločepu ili Kalamoti, kako ga nazivaju njegovi stanovnici.
Na otoku, na kojem su tragove ostavili Grci i Rimljani (najstariji je nalaz iz III. st. pr. Kr.), nalazi se čak sedam predromaničkih crkvica iz razdoblja između IX. i XI. st. koje su sve do Tridentskog koncila (1545-1563) bile obiteljske. Šećući s jedne strane otoka na drugu koje povezuju naselja Gornje i Donje Čelo seminaristi su razgledali neke od očuvanih crkvica i posjetili tamošnji muzej.
Seminaristi su brodom nastavili plovidbu prema Šipanu, najvećem elafitskom otoku. U luci Suđurđ seminaristima je dr. sc. Željka Čorak - znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu - predstavila povijest otoka Šipana. Najstariji nalazi na otoku potječu iz bakrenoga i brončanoga doba.
Otok je nekada bio gusto naseljen (prema nepotvrđenim izvorima bilo je 8000 stanovnika, dok danas nema ni 400) pa se mogu naći različiti povijesni slojevi što je Ž. Čorak slikovito nazvala »pravim udžbenikom historije«. Međutim, arheološki su ostaci uglavnom neistraženi. Najznačajniji je sloj gotičko-renesansni iz zlatnoga doba Dubrovačke Republike kada su brojne vlastelinske obitelji iz Dubrovnika gradile svoje ljetnikovce na Šipanu.
Iz XVI. st. potječu i ljetnikovci bogate trgovačke obitelji Skočibuha u čijem su kompleksu sagrađene kule za obranu od gusara. Skočibuhe su izgradili i malo brodogradilišno naselje koje je, prema riječima Ž. Čorak, jedno od prvih industrijskih naselja Europe. Na Šipanu se nalazi pet predromaničkih crkava s vrijednim freskama, 70-ak ladanjskih vila i zaselaka srednjovjekovnoga podrijetla.
Nakon obilaska ljetnikovaca, Ž. Čorak je seminaristima održala predavanje Kulturni krajolik otoka Šipana u koja je sagrađena 1577. Svrha takve gradnje jest obrana od Turaka, da bi se moglo skloniti stanovništvo, međutim nikada nije odigrala obrambenu ulogu.
Crkva-tvrđava je s ravnim krovom, prema riječima Ž. Čorak, »posve maniristička, posve apstraktna, svjetski primjer pervertirane renesanse«. U crkvi se nalaze grobovi Skočibuha i slike koje su dobili od gusara s kojima su trgovali.
Govoreći o kulturnom krajoliku Šipana, Ž. Čorak je skrenula pozornost na ruševine ljetnikovca Becadelli koje se nalaze na sredini otoka. Ljetnikovac potječe iz VI. st., ali ima elemente sve do XVI. kada je u njemu boravio biskup Becadelli. On je doveo slikare iz Rima da bi se manje osjećao sam u »divljoj Iliriji«, dopisivao se s Michelangelom koji mu je poslao svoje sonete. Međutim, za to veliko poglavlje povijesti nitko ne zna, ljetnikovac propada, što je, prema vapaju Željke Čorak, sramotan primjer kako se 21. st. odnosi prema svojoj baštini.
Zadnja postaja stručnoga izleta na Elafite bio je Lopud, drugi po veličini i gospodarski najrazvijeniji u toj skupini otoka.
