Portret prevoditelja: Dušan Karpatský
Ovogodišnji gost Škole je istaknuti češki prevoditelj Dušan Karpatský. Tim je povodom u Hrvatskoj prvi put predstavljena antologija hrvatskog pjesništva na češkom jeziku »Koráb korálový« koju Karpatský potpisuje kao urednik, ali i kao prevoditelj velikoga dijela pjesama. Susret je počeo u 21 sat, a vodila ga je u dubrovačkom Poslijediplomskom središtu prof. dr. sc. Dubravka Sesar s Odsjeka za zapadnoslavenske jezike Sveučilišta u Zagrebu, koja je i sama prevoditeljica i bivša studentica Karpatskoga.
Na početku razgovora D. Sesar kratko je predstavila gosta. Dušan Karpatský kao prevoditelj, književni kritičar i povjesničar, prema riječima D. Sesar, najveći je promicatelj hrvatske književnosti u Češkoj, a vjerojatno i u svijetu. Za svoje je prijevode primio cijeli niz nagrada i priznanja (Benešićeva nagrada 1990, postao je dopisni član JAZU, odlikovan je redom Danice hrvatske s likom M. Marulića 2001, godišnja nagrada INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2001).
Njegov impozantan prevodilački opus broji više od stotinu naslova. Govoreći o svojoj kroatističkoj povijesti, Karpatský je istaknuo da njegov interes za hrvatski jezik i književnost počinje s njegovim studentskim danima 1953. kada je uz češki jezik i književnost upisao studij hrvatskosrpskoga jezika na Filološkom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu.
Na pitanje voditeljice ima li smisla prevoditi poeziju i tko je uopće čita, gost je odgovorio da u svakom narodu postoji određeni broj zaljubljenika u poeziju i koliko god on bio malen, isplati se zbog njih prevoditi. Karpatský je također naveo tri ključna razloga zašto je počeo djelovati na području hrvatsko-češke kulturne razmjene. Prvi je njegov dolazak u bivšu Jugoslaviju 1957. kada je posjetio »grad nad gradovima« Dubrovnik, potom Zagreb gdje je upoznao Krležina djela koja su ga očarala te njegova prijateljstva s hrvatskim književnicima (M. Matković, M. Krleža).
Karpatský je istaknuo da se njegov san ostvario kad je 2003. objavljena velika antologija češkoga pjesništva u hrvatskom prijevodu koju je pripremio s nizom suradnika. Zlatna knjiga češkoga pjesništva, objavljena u izdanju NZMH u Zagrebu 2003, sadrži oko 17 500 stihova. Ta velika knjiga dobila je mnoštvo pohvala i priznanja, od kojih joj je najljepše dao predsjednik Senata ČR dr. Pithart rekavši da je to »knjiga kakva se događa jedanput u sto godina, ako se uopće dogodi«.
Nakon tog projekta nametnula se ideja da se i hrvatsko pjesništvo predstavi češkom čitateljstvu. Stoga je u lipnju ove godine u Pragu tiskana antologija hrvatskoga pjesništva - Koráb korálový. Tisíc let charvátské poezie v díle stovky básníků (Korablja od koralja. Tisuću godina hrvatske poezije u djelu stotinjak pjesnika) koja sadrži oko 20 000 stihova. Prema mišljenju voditeljice razgovora D. Sesar, tom je knjigom podignut »monumentalni živi spomenik hrvatskoj književnosti, možda veći od ijednoga u Hrvatskoj, a vjerojatno najveći izvan Hrvatske. Da bi se uopće dogodila, takvoj je knjizi sto godina malo.«
Osamnaest pjesnika koji su zastupljeni u Korablji od koralja povezano je s Dubrovnikom, a najmlađem od njih i jedinom živućem, Luku Paljetku, češki je prevoditelj darovao autorski primjerak antologije.
Na pitanje o kriterijima izbora pjesnika i tekstova u antologiji, Karpatský je odgovorio da je, premda su zastupljeni klasici, birao ono što sam voli čitati jer takve antologije imaju namjeru ponuditi čitatelju pjesme koje se mogu i čitati i voljeti. Karpatský je pročitao nekoliko odabranih čeških prepjeva omiljenih mu hrvatskih pjesnika. Premda je rekao da mu je teško odgovoriti na pitanje koji mu je najdraži hrvatski pjesnik, ipak je istaknuo T. Ujevića, M. Krležu, S. Mihalića, I. Slamniga, V. Parun, Z. Baloga i A. Goldsteina.
Razgovor je završio malim kvizom: češki je prevoditelj čitao svoje prepjeve, a publika je trebala prepoznati autora.
