Držićev obračun s pozornice - dva prologa »Tirene«

Zaključno predavanje 37. seminara Zagrebačke slavističke škole održao je prof. dr. sc. Milovan Tatarin, voditelj Katedre za hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Prof. dr. sc. Milovan Tatarin naveo je četiri važna razloga zbog kojih govori upravo o Marinu Držiću. Marin Držić pisao je prozom u 16. stoljeću kada je osnovni medij izražavanja bio stih te kada se nije imao na koga ugledati po pitanju pisanja prozom. Pisao je o svakodnevnom životu Dubrovnika te je resemantizirao žanr pastorale napisavši četiri pastoralne drame u kojima, iako je moda onoga vremna bila pisati govore o ljubavi, uvodi likove vlaha iz dubrovačkog zaleđa. Četvrti razlog zbog kojega je važno govoriti o Držiću činjenica je da je upravo on stvorio kazališni život u Dubrovniku.

Prof. dr. sc. Milovan Tatarin odabrao je govoriti o Tireni zbog toga što je to jedino Držićevo samostalno tiskano djelo, jedino njegovo djelo za koje se zna da je izvedeno više od jednoga puta. Tirena je inovativno djelo po tome što Držić u pastoralni svijet uvodi vlaški svijet. Tim djelom Držić je optužen za plagijat, odnosno da ga je ukrao Mavru Vetranoviću. Još jedan važan razlog govora o Tireni je taj što se u njezinu prologu govori o Držićevu djelu koje je danas izgubljeno - o Pometu.

Pretpostavka predavanja prof. dr. sc Milovana Tatrina je da treba razlikovati napade nakon Pometa i nakon Tirene. Tirena je prvi put izvedena 1548. godine ispred Kneževa dvora, a govori o neskladu između svijeta mogućnosti i ideal ate predstavlja alegoriju o uzaludnosti traganja za savršenstvom, ali istovremen i opravdava tu potragu kao smisao života.

Profesor je Tatarin nadalje problematizirao stih I sve se će što t' rijeh govorit u pjesan!, a predavanje je zaključio riječima kako je Držić želio govoriti o problemima koji se tiču njega i njegovih sugrađana, vjerovao je da književnost može promijeniti svijet, no uskoro je postao urotnik.