Od Novih Tendencija do Gorgone
Pretposljednje predavanje, naslovljeno Pluralitet likovne scene u Hrvatskoj šezdesetih godina: racionalna umjetnost Novih tendencija i njena suprotnost u djelovanju grupe Gorgona, održao je Darko Fritz, konceptualni umjetnik, grafički dizajner te kustos kojeg su istraživački interesi povijest umjetnosti kao i nove tendencije medijske umjetnosti od šezdesetih godina na ovamo.
Sažetak predavanja
Ovaj esej manje će se baviti osobnim umjetničkim dosezima umjetnika u Hrvatskoj te usredotočiti na stvaranje nove situacije u hrvatskoj umjetnosti u međunarodnom kontekstu koja je započela 1960-ih godina. Pluralitet likovnih pravaca razvijenih u Hrvatskoj 1960-ih godina i njihovo aktivno uključivanje u međunarodne tokove nastale su u slobodnom ozračju kulturne klime pokrenute 1950-ih godina od čega je najvažnije odvajanje od sovjetskog modela umjetnosti soc-realizma, pri čemu je bila znakovita izložba apstraktne geometrije grupe umjetnika i arhitekata Egzat 51 održane u Zagrebu 1953. godine. Također, 1960-te su doba relativnog ekonomskog progresa i uvođenja novih modela socijalističke ekonomije, samoupravljanja, osnutak pokreta Nesvrstanih zemalja 1961. godine u Beogradu, i općeg nešto slobodnijeg društvenog ozračja u usporedbi sa onim poslijeratnim, što se očituje kroz niz međunarodnih manifestacija pokrenutih 1960-ih u Zagrebu u drugim umjetničkim disciplinama, kao što su Muzičko Biennale Zagreb pokrenutog 1961 i GEFF - Genfe Film Festival, 1963 - 1970.
Kao nasljeđe međunarodnih tokova 1950ih u Hrvartskoj se likovnoj umjetnosti apstraktnim ekspresionizmom bave se Eugen Felller i Edo Murtić, potonji bivši partizan i blizak Titov prijatelj, koji je ostvario i niz radova u javnim prostorima. Poseban stil na razmeđi apstrakcije, enformela, monokromatskog slikarstva i figuracije razvija Oton Gliha, slikama motiva kamenih međa, gromača. Enformelom se tokom 1950ih i 1960ih izražavaju Ivo Gattin i Eugen Feller, Đuro Seder i Marjan Jevšovar (koji je od 1959 i član grupe Gorgona, o kojoj će biti riječ naknadno).
Kao reakcija na poimanje individualiteta i jedinstvenosti umjetničkog genija, te kritiku enformela, javlja se nova generacija umjetnika racionalnog pristupa, okupljenih pod raznim oznakama kao što su konkretna umjetnost, neo-konstruktivistička umjetnost, luminokinetička umjetnost, Gestalt Kunst, arte programatta i dr. Vjerojatno prvi puta u povjesti umjetnici u Hrvatskoj ne samo da aktivno sudjeluju nego i pokreću idejni okvir novih umjetničkih stremljenja prvo na Evropskoj, a potom i svjetskoj likovnoj sceni, kroz pokret Nove Tendencije. Pluralitet umjetničkih pravaca racionalnog pristupa predstavljeni su kroz izložbe, simpozije i publikacije održanih pod nazivima Nove tendencije, Nova tendencija i Tendencije u Zagrebu i drugim centrima i prezentacijskim lokacijama 1961. - 1973., kroz dinamičan međunarodni network i podij različitih, ali odreda naprednih umjetničkih teorija i praksa 1960ih godina. Galerija suvremene umjetnosti [današnji Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb], organizirala je pet NT izložaba u Zagrebu od 1961. do 1973., a održane su i velike izložbe u Parizu, Veneciji i Leverkusenu. Grupna izložba evropskih umjetnika iz 1961. prerasla je u međunarodni pokret nazvan NT, koji je značajan i po tome što je u doba Hladnog rata okupio umjetnike, galeriste i teoretičare prvo iz Istočne i Zapadne Evrope [te disidenata iz Južne Amerike], a od 1965. i SAD-a, Sovjetskog Saveza i Južne Amerike, te naknadno i Afrike i Azije. Ovakva jedinstvena situacija ostvarena je kulturnim i geopolitičkim položajem Zagreba u tada socijalističkoj i nesvrstanoj Jugoslaviji, što je na praktičnom nivou omogućilo slobodnu kulturnu razmjenu te omogućilo slobodno putovanje sudionika s obje strane hladnoratovske Željezne zavjese.
