»Utjeha kaosa«, »Odbrojavanje«, »Tko govori, tko piše«

Tri antologije, tri žanra, tri čitanja - ključne su riječi koje upućuju na predstavljanje triju antologija koje je objavila Zgarebačka slavistička škola.

Idejni začetnik projekta voditelj je škole prof. dr. sc. Krešimir Bagić, kojeg je moderator večeri, književni znanstvenik i profesor na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Milovan Tatarin, nakon uvodnih kondicionala o tome kako bi bilo najbolje predstaviti antologije, pozvao da obrazloži kako je nastao projekt kritičkog iščitavanja triju žanrova hrvatske književnosti te zašto baš ti antologičari.

Voditelj škole rekao je da se ideja o antologijama prirodno rodila nakon godinu dana bavljenja Školom kao potreba da se Zagrebačka slavistička škola iz perspektive lektora, predavača i znanstvenika ponudi i kao mjesto koje će nuditi relevantno profiliranu informaciju o recentnoj hrvatskoj književnosti.

Jagna Pogačnik kao osoba koja se u posljednjih desetak godina sustavno bavi praćenjem proze i koja je u tiražnim novinama uspjela osvojiti prostor u kojem problematizira suvremenu hrvatsku prozu, Leo Rafolt koji je doktorirao s teatrološkom temom i ozbiljno se bavi suvremenom dramom te Miroslav Mićanović, kao prepoznati suvremeni hrvatski pjesnik, bili su logičan izbor za priređivače antologija.

Utjeha kaosa

Utjeha kaosa naziv je antologije suvremenog hrvatskog pjesništva priređivača Miroslava Mićanovića. Granične godine izbora poezije kreću se od 1995. do 2005, a u antologiju je uvršteno trideset i troje pjesnika koji su u tom razdoblju objavili barem jednu pjesničku zbirku. Po priređivačevu izboru to su: Ivan Slamnig, Danijel Dragojević, Arsen Dedić, Zvonimir Mrkonjić, Nikica Petrak, Boris Maruna, Marijo Sušak, Luko Paljetak, Ivan Rogić Nehajev, Slavko Jendričko, Vesna Biga, Milorad Stojević, Milko Valent, Branko Maleš, Gordana Benić, Igor Rončević, Sead Begović, Anka Žagar, Milo Stojić, Branko Čegec, Kemal Mujićić Artnam, Delimir Rešicki, Krešimir Bagić, Miloš Đurđević, Božica Zoko, Damir Šodan, Miroslav Kirin, Drago Glamuzina, Tomica Bajsić, Ivica Prtenjača, Tvrtko Vuković, Tatjana Gromača i Ivana Bodrožić.

Svi su pjesnici predstavljeni s jednakim brojem pjesama. Autor izbora naglasio je da je ova antologija jedno moguće čitanje hrvatskog pjesništva, no njegov izbor ipak nije slučajan te predstavlja jedno logično čitanje s puno pustolovine u okrilju naslova koji s jedne strane ukazuje na igru, a s druge na ravnomjernost.

Antologija je prevedena na engleski jezik, a elektroničko izdanje objavljeno je na internetskim stranicama Zagrebačke slavističke škole.

Odbrojavanje

Pregled suvremenog dramskog pisma u zadnjih desetak godina priredio je doc. dr. sc. Leo Rafolt koji je svoju spremnost za antologičarski posao stekao istraživačkim radom na području starije hrvatske književnosti koji zahtijeva tipološki način razmišljanja. Prema riječima priređivača pozadina naslova otkriva kako je antologičarski posao tempirana bomba koja ima rok trajanja te je potrebno izabrati reprezentativne tekstove, a autor tekstu katkada pridaje srodnost koja možda i ne postoji.

Pri odabiru autora i njihovih tekstova rodni kriterij nije bio važan, kriterij izbora bio je poetički, ali i generacijski čime se pokazuje naraštajna i poetička disperzivnost suvremene hrvatske drame. Ističe se i kriterij izvedbenosti s obzirom da je čak devet od deset drama postavljeno na scenu.

Odbrojavanje obuhvaća sljedeće tekstove i autore: Tomislav Zajec, John Smith, princeza od Walesa, Mate Matišić, Svećenikova djeca, Tena Stivčić, Nemreš pobjeć od nedjelje, Filip Šovagović, Ptičice, Asja Srnec, Odbrojavanje, Milko Valent, Gola Europa, Ivan Vidić, Veliki bijeli zec, Lada Kaštelan, Prije sna, Ivana Sajko, Žena-bomba, Boris Senker, Fritzspiel.

Tko govori, tko piše

Treće kritičko čitanje recentne poetike hrvatske književnosti odnosi se na prozni žanr, a izbor reprezentativnih tekstova ostvarila je Jagna Pogačnik, osoba koja ne voli antologije, ali samo u smislu recepcije antologije prema izborniku tekstova.

Odabrane kratke priče te romaneskni ulomci dijelovi su suvremene hrvatske proze objavljeni u razdoblju od 1994. do 2007. godine.

Odgovori o tome tko govori, a tko piše ponuđeni su u sljedećim naslovima: Ivo Brešan, Astaroth (ulomak), Nedjeljko Fabrio, Triemeron (ulomak), Mirko Kovač, Grad u zrcalu (ulomci), Daša Drndić, Leica format (ulomak), Goran Tribuson, Dnevnik rock freaka, Slavenka Drakulić, Frida (ulomci), Dubravka Ugrešić, Muzej bezuvjetne predaje (ulomak), Ratko Cvetnić, Kratki izlet (ulomak), Senko Karuza, Uzgoj sobnog bilja; Brod; Trg, Edo Popović, Oči, Miroslav Mićanović, Voda; Tko govori, tko piše - Komiža, na trgu, Delimir Rešicki, Karavana koja prolazi pokraj zaspalih pasa, Zoran Ferić, Potrči doktora; Blues za gospođu s crvenim mrljama, Renato Baretić, Osmi povjerenik (ulomak), Josip Mlakić, Kad magle stanu (ulomci), Boris Perić, Vampir (ulomak), Stanko Andrić, Čitanje; Stvarnost; Simurg (ulomak), Marinko Koščec, To malo pijeska na dlanu (ulomak), Rade Jarak, Johnny K. (ulomci), Robert Perišić, Parti je bio u uzlaznoj fazi; Naš čovjek na terenu (ulomak), Dalibor Šimpraga, Zeksana; Dupla karačina; Anastasia (ulomak), Ante Tomić, Zaboravio sam gdje sam parkirao; Što je muškarac bez brkova (ulomak), Roman Simić Bodrožić, U što se zaljubljujemo, Tomislav Zajec, Ljudožderi (ulomak), Igor Štiks, Elijahova stolica (ulomak), Vlado Bulić, Putovanje u srce hrvatskoga sna (ulomak).