Antologija »Tko govori, tko piše«
U večernjem dijelu programa predstavljeno je treće kritičko čitanje recentne hrvatske književnosti, što je ujedno i završni čin onoga što je Zagrebačka slavistička škola počela prije dvije godine, te se uz već objavljene antologije suvremene hrvastke poezije i drame pojavila i antologija suvremene hrvatske proze. Time je zaokružen sustavan izbor reprezentativnih tekstova i autora triju žanrova.
Autorica izbora tekstova u antologiji suvremene hrvatske proze Tko govori, tko piše književna je kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik.
Iz predgovora
Antologija Tko govori, tko piše obuhvaća odabrane dijelove suvremene hrvatske proze objavljene u razdoblju od 1994. do 2007. godine.
Autorica izbora tekstova, Jagna Pogačnik, antologiju bi radije nazvala panoramom, izborom ili čak mogućim čitanjem određenog korpusa književnih tekstova želeći izbjeći poziciju antologije kao svojevrsnog spomenika antologičaru, nego upravo dajući prednost samim tekstovima, a prigovore o iščitavanju subjektivnosti priređivačice pri odabiru tekstova s radošću prihvaća, jer smatra da je posve objektivan antologijski izbor tek iluzija o idealnom žanru.
U ovom se izboru autorica pri usmjerenom iščitavanju proze, koju sama naziva posttranzicijskom i za koju je karakterističan prijenos fokusa s velikih »stvarnosnih« tema na male, intimne priče pojedinca, više vodila načelom relevantnosti literarne obrade, a manje atraktivnosti i društvene važnosti odabrane teme.
Napominje kako ovo nije panorama suvremene hrvatske proze u svim njezinim pojavnim oblicima, nego doista antologijski izbor koji odaje kritički pristup u odabiru tekstova.
Izabrani tekstovi mogli bi se svesti pod zajednički nazivnik »stvarnosne proze« jer jedna je od njihovih glavnih odlika upravo simulacija stvarnosti u pripovjednom kontekstu, ali paralelno s modelom stvarnosne proze pojavljuju se i drugi poetički modeli i podmodeli suvremene hrvatske proze.
No, čak i samo na osnovi uzorka proznih tekstova koje obuhvaća ovaj izbor vidljivo je da ne postoje strogo ograničeni poetički modeli sa svojim strogim zakonitostima, već prije svega, pluralizam literarnih koncepata i njihovo križanje, zaključuje priređivačica antologije, Jagna Pogačnik.
Povratak romanesknog pripovijedanja Jagna Pogačnik vidi kao utočište pojedinca u književnom svijetu u kojem želi pronaći cjelovitost i usustavljenost te tako roman, u svojoj složenoj mogućnosti prožimanja svijeta teksta i čitateljeva svijeta, postaje najtraženiji književni proizvod, iako je i kratka priča posljednih godina imala svoje reprezentativne glasove.
Autorica izbora tekstova napominje da je osnovna nakana ovog izbora upozoriti na poetičko šarenilo i pluralizam literarnih koncepata koji je hrvatskom proznom književnošću vladao posljednih petnaestak godina.
Za naslov antologije Tko govori, tko piše zahvaljuje njegovom prvom vlasniku Miroslavu Mićanoviću te kaže da izvrsno sublimira njezinu glavnu dvojbu u početnoj fazi nastanka ove antologije, dakle tko u razdoblju od 1994. do 2007. piše i kakvo je to njegovo pismo, tko (i što) govori o onome tko piše te tko govori pišući.
U antologiji se mogu pročitati kratke priče te ulomci romana sljedećih autora:
- Ivo Brešan, Astaroth (ulomak)
- Nedjeljko Fabrio, Triemeron (ulomak)
- Mirko Kovač, Grad u zrcalu (ulomci)
- Daša Drndić, Leica format (ulomak)
- Goran Tribuson, Dnevnik rock freaka
- Slavenka Drakulić, Frida (ulomci)
- Dubravka Ugrešić, Muzej bezuvjetne predaje (ulomak)
- Ratko Cvetnić, Kratki izlet (ulomak)
- Senko Karuza, Uzgoj sobnog bilja; Brod; Trg
- Edo Popović, Oči
- Miroslav Mićanović, Voda; Tko govori, tko piše - Komiža, na trgu
- Delimir Rešicki, Karavana koja prolazi pokraj zaspalih pasa
- Zoran Ferić, Potrči doktora; Blues za gospođu s crvenim mrljama
- Renato Baretić, Osmi povjerenik (ulomak)
- Josip Mlakić, Kad magle stanu (ulomci)
- Boris Perić, Vampir (ulomak)
- Stanko Andrić, Čitanje; Stvarnost; Simurg (ulomak)
- Marinko Koščec, To malo pijeska na dlanu (ulomak)
- Rade Jarak, Johnny K. (ulomci)
- Robert Perišić, Parti je bio u uzlaznoj fazi; Naš čovjek na terenu (ulomak)
- Dalibor Šimpraga, Zeksana; Dupla karačina; Anastasia (ulomak)
- Ante Tomić, Zaboravio sam gdje sam parkirao; Što je muškarac bez brkova (ulomak)
- Roman Simić Bodrožić, U što se zaljubljujemo
- Tomislav Zajec, Ljudožderi (ulomak)
- Igor Štiks, Elijahova stolica (ulomak)
- Vlado Bulić, Putovanje u srce hrvatskoga sna (ulomak)
Na predstavljanju antologije sudjelovala su i tri vrsna pisca čiji su tekstovi uvršteni u antologiju. Zoran Ferić, Senko Karuza te Dalibor Šimpraga kroz interpretativno su čitanje vlastitih tekstova slikovito približili poetiku antologije recentne hrvatske proze.
Zoran Ferić
Autor sklon grotesci i crnom humoru iza čega stoji umijeće dobro ispričane priče, ali i pomalo bizarnih motiva rođen je 1961. u Zagrebu. Objavio je knjige priča Mišolovka Walta Disneya (1996), Anđeo u ofsajdu (2000) i Quattro stagioni (suautor, 1998), romane Smrt djevojčice sa žigicama (2002) i Djeca Patrasa (2005) te publicističku knjigu Otpusno pismo (2003).
Senko Karuza
Gurman i pisac koji o odnosu fikcije i zbilje kaže da stvari nisu onakve kakve izgledaju, nego onakve kakve ih mi vidimo, rođen je 1957. u Splitu, a živi na Visu te je otok konstanta u njegovoj prozi. Objavio je knjige kratkih priča Busbuskalai (1997), Ima li života prije smrti (2005), i Vodič po otoku (2005), a nedavno je objavljena kompilacija priča iz tih triju naslova pod zajedničkim imenom Teško mi je reći. Zajedno s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem objavio je 2005. knjigu pod naslovom Tri krokodila, koja je nastala iz čuđenja kako ispričano može utjecati na drugoga u smislu promjene vlastite vizije događanja u čemu se problematizira odnos fikcije i zbilje.
Dalibor Šimpraga
Dobitnik nagrade tportala za najbolji hrvatski roman izdan u 2007. godini koji se krije pod naslovom Anastasia, rođen je 1969. u Zagrebu. Objavio je zbirku priča Kavice Andreja Puplina (2002), a s Igorom Štiksom uredio je antologiju novih hrvatskih prozaika 22 u hladu (1999).
