Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri jezika i tri pisma
Akademik Stjepan Damjanović održao je prvo u nizu od pet predavanja jezikoslovnog ciklusa objedinjenih zajedničkim nazivom »Povijest hrvatskoga jezika«.
U svojem je predavanju pod nazivom »Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri jezika i tri pisma« sažeto, pregledno i zanimljivo iznio pregled hrvatskih srednjovjekovnih tekstova na latinskom, staro(crkveno)slavenskom i hrvatskom jeziku pisanih latinicom, ćirilicom i glagoljicom.
Govorio je o hrvatskom srednjovjekovnom latinitetu koji je trajao od VIII. do XIV. st, a o kojem svjedoči 500 sačuvanih epigrafskih spomenika. Također je govorio o staro(crkveno)slavenskim i hrvatskim tekstovima od X. do XV. stoljeća pisanim glagoljicom, latinicom i ćirilicom. Kao simbolični početak hrvatskoga jezika i pismenosti istaknuo je Bašćansku ploču iz 1100. godine, zatim najstariji hrvatski zakonik – Vinodolski zakonik iz 1288. te najstariju hrvatsku tiskanu knjigu – Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
Govoreći o idiomima hrvatskoglagoljskih tekstova istaknuo je hrvatskostaroslavenski, kao hrvatsku redakciju stsl. jezika, hrvatsko – staroslavenski, kao zanimljivu mješavinu stsl. i hrv. Jezika, zatim hrvatski jezik pravnih tekstova. Istaknuo je da ta tri idioma obnašaju zajedno sve one funkcije koje obnaša književni jezik.
Akademik Stjepan Damjanović govorio je zatim o hrvatskom jeziku pisanom ćirilicom te o hrvatskom jeziku pisanom latinicom te ponudio nekoliko prikaza izvornih tekstova.
