Davor Dukić
Rođen u Zadru 1964. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao povijest i komparativnu književnost 1989., te magistrirao (1993.) i doktorirao (1998.) radovima o hrvatskoj epskoj književnosti. Od 1989. do 1993. zaposlen kao znanstveni istraživač u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. U to se vrijeme pretežito bavio proučavanjem usmene epike. Od 1993. radi na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. U više je navrata boravio kao student, istraživač ili predavač na stranim sveučilištima (Herderova stipendija za studij na Sveučilištu u Beču 1991./1992.; lektorat hrvatskog jezika na Sveučilištu u Bonnu 1999.-2001.; Humboldtova stipendija za znanstveno-istraživački rad na sveučilištu u Münchenu 2005./2006.). Područja znanstvenog interesa: hrvatska književnost i kultura ranog novovjekovlja i 19. stoljeća; književna imagologija i znanost o kulturi te povijest hrvatske znanosti o književnosti. Autor je knjiga: Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici (Zagreb 1998.); Poetike hrvatske epike 18. stoljeća (2002.); Sultanova djeca: Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja (2004.). Uredio je tri zbornika hrvatske usmene epike (Zmaj junak vila: antologija usmene epike iz Dalmacija, 1992.; Hrvatske narodne epske pjesme, 1997.; Usmene epske pjesme, I-II, Stoljeća hrvatske književnosti, 2004.) te zbornik radova o Nikoli Nalješkoviću Pučka krv, plemstvo duha (2005.).
