Edo Popović

Edo Popović rođen je 1957. u Livnu, u Bosni i Hercegovini. Godine 1968. preselio se u Zagreb, gdje živi i danas. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; 1981. diplomirao je komparativnu književnost, apsolvirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti, a potom je napustio studij.

Prvu prozu, kratku priču Kataton blues, objavio je 1978. u studentskom magazinu Komparatist. Osamdesetih je bio novinar i urednik u Poletu i Quorumu, radnik u pilani i u niskogradnji u Njemačkoj te turistički vodič u Grčkoj i Španjolskoj. Godine 1987. objavljuje prvu knjigu – zbirku priča Ponoćni boogie. Od 1991. do 1997. bio je novinar. Autor je brojnih reportaža s hrvatskih i bosanskohercegovačkih ratišta. U operaciji Oluja sudjelovao je kao pješak HV-a. Danas živi povučeno, između Zagreba i Velebita. Slobodni je pisac i honorarni urednik u izdavačkoj kući »Ljevak«.

Objavio knjige proza: Priručnik za hodače (2009), Oči (2007), Tetovirane priče (2006. – u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom), Igrači (2006), Dečko, dama, kreten, drot (2005), Plesačica iz Blue Bara (2004), Izlaz Zagreb jug (2003), Koncert za tequilu i apaurin (2002), Kameni pas (2001), San žutih zmija (2000), Ponoćni boogie (1987).

Proze su mu objavljene u nizu zbornika i antologija: Krhotine vremena, Osijek, 1988, Uhvati ritam, Novi Sad, 1990, Poštari lakog sna, Zagreb, 1996, FAK-YU, Beograd, 2001, Libido.hr, Zagreb, 2002, Goli grad, Zagreb, 2003, Croatian Nights, London, 2005. itd.

Djela su mu prevedena na njemački, mađarski, engleski i slovenski jezik. Njemačka kritika i publika s posebnom su naklonošću prihvatile njegove romane Izlaz Zagreb jug i Oči te trilogiju Igrači.

Za svoja djela nije nagrađivan.