Boris Beck

U sebi prepoznajem mnoge crte velikana pera - birtijsku slavu oduzimam Ujeviću, svadljiv sam kao Matoš, komotan kao Kaštelan, dok u pravopisu kiksnem svaki čas poput Ivane Brlić Mažuranić; suicidalan sam kao Miljković, smotan kao Slamnig, škrt kao Reisinger, proždrljiv kao Krleža i mrzovoljan kao Dragojević, a za njemački sam truba kao i Jergović; uzdišem za mladim curama kao stari Krklec, dičim se zatvorskim stažom kao i Andrić, a Gaj mi sa svojim dugovima nije ni do koljena. Nažalost, genijima sam sličan samo po manama, dok sam u pisanju sasvim svoj i nemam ništa njihovo.