U svakom užasu ima nečeg blaženog
Ispovijed zrcalu
Opelješen sam
vlastitim prstima,
nikada neću
spominjati tuđe:
Prečesto sam bio
mlinski kamen
meljući samog sebe.
Sve dok se pamtim
u svakom užasu
ima nečeg blaženog.
Nasljedna smrt
nikamo ne žuri,
strpljiva melje
prezrelu mjesečinu:
Svako jutro u zrcalu
vidim strašilo za ptice
bez ijednog klasa
kojem sam tepao zlatni.
Najglasniji u jatu
zaglušnih vrabaca.
Izražavanje sućuti
Romeu Mihaljeviću
Poslije ubojstva
zadrhte zvijezde;
Dosuđeno im je
drhtati cijelu vječnost:
Dobro se drži
prestarjeli kaos;
Odozdo učestalo
potresa ih depresijama.
Pod zvijezdama
zabravljen zatreperim;
Izražavajući sućut žrtvi
ni na što se ne obvezujem.
Skladan dvojac
Alojzu Majetiću
Smrt štedi zvijezde
ne voli kukavice
što se bacaju kroz prozore.
Binarni pjesnik
i učena škrtica
štedimo riječi:
Vratimo u sobu
plotune smijeha;
Razbolimo smrt
ženskom metaforom.
Ispiremo zlato
u WC školjci:
Zacijelimo vrijeme
smrtonosnih rana;
Neka svaka riječ
pulsira radosnije.
Obiteljska golotinja
Samoću snijega
zaposlim
u prazničkoj
riječi »duša«.
I dublje u samoću
mrtvih roditelja,
zajedno dijelimo
obiteljsku golotinju.
Do proljeća spustim
do njih Marxa i Krista.
Napunivši im usta
sjemenkama hrvatstva.
I sebe dezorijentiranog
neubrojivom vedrinom
zakopao sam na istu dubinu.
Ptičja vedrina
Miroslavu Kirinu
Nered tijela posprema
neizlječiva ptičja vedrina.
Od silnog sabiranja
zuja misli u postelji
ne mogu se spraviti
vječno mlade metafore.
Pogledaj ispod prozora
neopterećene smislom
do svitanja porasle su trave.
U njima sjenice zoblju
mrvice zvijezda
što su promakle prosjacima.
Ne dijelimo sudbinu
sv. Franje Asiškog:
Iz ušiju neispavanih prolaznika
ne možemo isprazniti humor
što ga proizvode naši cvrkuti.
Posvećeni govori
Tanji Gromači
Preživljavam nesreće svijeta
opismenjen i komotan sjedeći u letjelici
pokraj prvog socijalnog revolucionara.
Posvetio mi je sve svoje govore
što su ih za njega pisali evanđelisti.
Ništa začudnoga u svemu tome.
I ova čista suza tek je točka u zrcalu
koja mi pogledu krije udicu za gubitnike;
Nismo smjeli sletjeti u park
pticama smo opsjenari
smiju se umjesto da cvrkuću:
Ničega nema izvan govora
kada ugasim zadnju rečenicu
nestaju sva znanja o vidljivom svijetu.
Diktatura ljubavi
Diktirao sam ljubavne riječi
udarajući po prstima tipkačicu
kada bi riječ ljubav napisala italikom.
Ovu u svakoj isplativoj prilici
neumorno iskorištavanu riječcu
naoružao sam borbenim moćima.
Prije nego se ugase zvijezde
sebi najprije treba najaviti rat
i to upravo nagonski činim.
Odveć mek brzo sam ga izgubio
ponestalo mi je osjećaja vječnosti.
A možda bi lako izgovorljivu ljubav
doista trebalo pisati italikom
sve dok ne oteža na vagi naših odnosa.
Religiozni turizam
Religiozni vodič
zakopčava šlic
gaseći sve vulkane.
Predao se zdušno
radnim molitvama.
Sve što izgovori
na dlanovima
zapišu ružne žene.
Na sunčevoj zraci
ne potamni njegova
milost nutarnjeg svijeta.
Niz zraku klize
lijepe voajerke
obuzima ih drhtavica;
Predvečer lice im se
razvuče u osmijeh
a njega spaljuju na cesti.
Dortin stih
Dorta, sretnik sam
iz manjine izabranih
koji može potpisati
tvoj stih Bog je dobar;
Snijegom sam očistio zube
sve rane zašio besmrtnom
logorskom žicom i svilom.
Smrt uvaljao u grudu
i zakotrljao niz planinu.
Čekajući da lavina sruši zgradu
stan perem vlastitim znojem.
Dok tvoja rasuta kosa spava
njoj kupujem radosnu
suglasnost ljubavi na usni svemira.
Politika nade
Grozdani Bogdanić
Pamtim svoj nekadašnji rep,
njime sam kormilario oceanima.
Potom sam bio ptica,
cvrkućući naučio sam
pjevati dušu svetog Franje.
Da nisi zanijela dupina
ne bih se nikada sjetio
svoga vedrog pradjetinjstva;
Podvivši rep poput
mitološkog bića,
smrti drsko
zalupivši vrata,
idem spavati
u nedohvatljivi san.
24 sata
Doručkovali smo
vesele
glasove ptica.
Poslije bučimo
poput djece.
Ne mareći za tijela
izložena zračenju betona.
Potom zaprosim
tišinu srca
iz dubine oceana.
Tama se zavlači
u tvoju kosu
režem je noktima.
Sretan što diluvijalan
nju niti tebe ne zabolim;
S lakoćom se oslobađamo
jučer doručkovanih glasova ptica.
Revolucionarno jutro
Jutros sam
skuhao
gorču kavu.
Poslije noćnog pjevanja
slavuj potišten
zavukao mi se pod vjeđu.
Anarhična krv
prostruji
iz srca u mišiće;
Revolucionaran
od samoće
nahrupio sam
u grad bojišnicu:
Sve ću poraziti
zadnjim zalihama
uvježbane vedrine.
Ispod krila slavuja
Prijatelj iz djetinjstva
i ovog ljeta
sletio je u grad.
Nekoliko tjedana
šutjet ćemo skriveni
ispod krila slavuja.
Na kraći dopust
vratio se iz rata
s daleke zvijezde.
Ni ondje nije
otkrio anđeoske tragove.
Profesionalni vojnik
nikada ne tetoši bebe;
Prezire i zobene pahuljice
koje mu poslužujem za doručak.
Metafizički strojevi
Vanji Bjelić Pavlović
Ako izgorim do kosti
u terorističkom napadu
gotovo ništa neću osjetiti.
Ideološki kastriranom
pregorjele su mi emocije.
Prah spaljena tijela
iskusni vjetar
podiže u nebo.
Poslije toliko vremena
niti on bez osjećaja
ne može otkriti
na kojoj točno visini
metafizički strojevi
iz dima izdvajaju duše.
Poklonjena zvijezda
Svako jutro započinje depresivno,
mamurlukom kavom grubošću cigaretama.
S predumišljajem prešućenim
nesrećama na svim kontinentima.
Poslije tuširanja srca
odjurio sam do kioska
i kupio ti zvijezdu.
Poskočila si do neba
i raskrvarila tjeme.
Ondje gore ljubav je kisik
uznemiruje cinike
neutemeljenim optimizmom.
Najava smrti hrvatskog
Puževi bez hrvatske putovnice
presele kuće preko granice,
slijedim njihove slinave tragove.
Usput čuje se Stojević
i zrnce paške soli
kako razgovaraju s Bogom:
Jesi li čitao da će hrvatski jezik
nestati za najviše pedeset godina.
Ali nisu mu znali pouzdano reći
koliko je žena pobacilo hrvatski
i mora li se rastužiti u času smrti.
I tko će na strane jezike
kukurijekanje hrvatskih pjesnika
žedno prevesti preko vode.
Služenje jeziku dupina
Milošu Đurđeviću
Godinama plivajući
površinom mora
naučio sam dobro
služiti jeziku dupina.
U stonskoj solani
glasovi dupina
u svakom zrncu soli
stišavaju moje
eksplozivno srce:
Pakirano u vrećice
ono je od čistog gubitka.
Srčani udar
Zloćudno stareći
paradoksalno ozaren
mladim metaforama
alpskog mlijeka.
Popijene kapljice
niz osunčane padine
sjure jedre skijašice;
U kabini žičare
novinama skrivam erekciju.
Otužne peračice
sinonim čistoće
oprale su tragove
ljubavnih napjeva:
Od prevelikih zaliha samoće
server je doživio srčani udar.
Bojenje stršljena
Ludilo nikada
ne pozvoni
ulazi kroz ključanicu
u pjesmin trezor:
S policajcima
pretrese mi Glavu.
Potom pred mene
ponizno klekne.
Apstraktno prstima
pomiluje vječnost
mojih raspamećenih usta:
Skupi dovoljno svjetla
iz preostalih zrnaca zlata
za proljetno bojenje stršljena.
Glasnogovornica vedrine
Franji Nagulovu
Pogled je u New Jerseyju
dok aura tijela blista na Pagu.
Ondje sam uspješno posijao
sjeme u maternicu turistkinje.
Iz nje je u SAD-u niknula
moja glasnogovornica vedrine.
Njezina mati odletjela je s Plesa
odnijevši zrnce paške soli u neseseru.
Ptice selice sve pamte
ispisujući povijest bliskosti:
Dok su se širile njene zjenice
osnaživali smo svoju neprevedivu nevinost.
