Dva godišnja doba
Cigla
Louisu Kahnu
Sada kad razgovaraš s ciglom
pitaj je koliko anonimnosti
zaprema njezina konkretnost
je li znala što zgrada želi biti
i kako to da je postavljena tako
visoko tik do ruba šume
Kalifornjani
R. Konj na streljani s autopraonicom
vlasuljarnicom umjetnim noktima i tsl.
u kojoj se miješaju i pucaju i Crnci i Hrvati
u svlačionici pokazuje suhe muške uši
nanizane kroz fossa...
štona žicu što na konopac
do crna čvora sa zamašćena kraja
Ljeto je
Otkrio sam da sam u snu ljevoruk
Ljeto je prašilo preko svih brda do ruba pustinje
i natrag
M. Žagar i ja kao tati
punih ruku kojekakvih alata i znanja
šuljali smo se uz bazene preko mokrih
travnjaka k starijim bračnim parovima
raspuštenicama udovicama Meksikancima
i samcima mijenjati žarulje antene
elek. prekidače prigušnice osigurače
A u slavnoj i komodnoj luci San Pedra
s jatima nevidljivih morskih ptica
usidreni pod trajnom tankom omarom
jednog rukavca hladne Humboltdove struje
veliki trgovački brodovi
baš kao i u našoj Rijeci
niti makac
– Boys
where are you from
– From Europe
nakon što smo
u svom manevru pod stropom
malko ispravili ukošene glave
i otresli krila
– Oh
I’m from Idaho
on će nakon što je snažnim repom
sred svog posla ispravio
neki čavao krivo udaren
Natašte i nadohvat
Usred oralnosti natašte
među napetim crtama
jasnoće mekih rubova
kad je kapljica obris
kojemu maleni vektori
pomažu pronaći
svoju teksturu
okrećeš se
i tvoje tijelo
stvara dubinu
valovitim paralelama
odsječku izduženoga
preko nogu preko leđa
preko dva ruba nadohvat
Pidžin pjesma
Pojedi ga karto vjetrova
njega čovjeka broj 1
s komadom duga nosa
pod kojim gle kako nestaju
smrdljive jabuke i
nestaje kravlje ulje
pojedi ga sada kad govori
i kad su mu haljine
privučene k stolu
A meni
karto vjetrova
naruči piano
da mi cvili
kao svinja
kad je tučem po
divljim zubima
Naruči mi i kožu
da mi smrdi
i da meni pripada
sada kad živim
Sunce polagano dotiče
skoro sve stvari
a tvoji kotači
karto vjetrova još
su nalik na velike
zvijezde noći
Možeš učiniti ili
ne možeš učiniti
kako da mi odgovoriš
Polica za Beuysa
Kako se zrak obnavlja hi-hi
tako pristiže odasvuda hi-hi
zalazi posvuda hi-hi
krunski je svjedok prostora hi-hi
i svejedno mu je hi-hi
da li unutra hi-hi
ili vani hi-hi-ha-ha-ho-ho
Staklar i mesar
Sve što staklar zna o staklu
naučio je od stakla samog
Bravo – kad rukom kao od šale
danas na rubu stola prepolovi
demona bez brige za krv koja
s promjenjivom srećom
miješa se sa zrakom
i odlazi k mesaru preko puta
kod kojega uvijek pršti dok on siječe
a navečer bude oprano jer
takav je red takav je to zanat
Stranica 9
Poslove u kući obavljam bosonog a
oko otoka plivam svaki dan u
slanoj vodi kornjačine školjke
prsnog krasuljka izrezbarenog u
dubini i dospjelog na grudi
nekih naših žena gdje se
mirno zanjiše rijeka prije
vodopada svog sebeljublja što
usađen je na sasvim konkretnoj zemlji
gdje izlaz se traži u
riječima i linearnim galerijama u
kojima si kao u snu uvijek kriv
gdje trne jezik i gdje za knjigom
posežeš rukama stvarnim kao ružna kuća
Automobili
Dva su brata zajedno sa svekolikom rodbinom
kroz podne pokopala svog starog oca
sutradan
otisnuli su se u grad
u njemu
svako je sebi kupio po jedan automobil
Citroën i Peugeot
jer cijenili su Francuze
U njima su se
kroz kvartove
u kojima bi
rado živjeli kad bi mogli
vratili na selo
Čitanje
Prepoznajem riječi
kao i slova
po njihovu izgledu
a kad naučim čitati
praćakam se kao riba
slova mi više nisu važna
kad čitam
čitam sasvim tiho
izgovor mi više nije važan
kad želim čitati brže
čitave rečenice
prelijećem očima
ako je potrebno reći tko je ubojica
tada je dovoljno da spomenem
samo neke riječi
Da Vinci i Rozanov – četveroručno
Gradove naše u zidove sapete
kako na obali tako i dalje od nje
svakih stotinjak godina da ruši se
i s ravne ploče iznova da se kreće
kakav bi se tad u njima život odvijao
kakva li bi vjera u razapetog
tukla u njima
Dva godišnja doba
Mi smo voljeli Zimu
vrijeme kad bi zapadao snijeg i kad smo
na majčin znak nas tri brata
u predvečer zimskog dana
odlazili u potragu za ocem
koji je na povratku iz škole pripit skretao
i zapadao u jarke pune snijega
Ležao bi u suhom snijegu
stišćući svoju tanku torbicu
na sreću zaštićen kožuhom
ali poražen
naš otac
profesor biologije i organske kemije
Voljeli smo i Ljeto
kad smo na rijeci
po plićacima vukli sanduke piva
tražili panjeve i grane
na kojima bi sjedili
pili pivo zabačene glave
i kliktali od sreće
zbog svega što protiče
i nebrige za ono što dolazi
Kineska pjesma
Noću preko
isprepletenih mostova na Hu Anu
djevojke vode svog slijepog oca
Pod njima na mjesečini
propinju se rijeke
carskih tamnih boja
Dogovorile su se
pa ona
koja je niža i mlađa
drži ga za lakat
a druga je djevojka za udaju
i drži ga za ruku
Larissa na putu
Na vrućem epirskom zraku
nagađamo o udaljenost do našeg šatora
stojimo brojimo korake i uživamo u krivim procjenama
sjedimo
visoko u zrak bacam
smotku Papisostrosa
hvatam je suhim usnama
počešem tanak brk i
namignem tebi koja
zavrtiš se zatvorenih očiju
znajući da tako možeš biti tu i posvuda
Na tolikom suncu
lako je zaspati
padaš mi na ruke
pahuljica lakša od riječi
ovdje
daleko od mora
daleko od spiralnih mirisa Turske
Lučko
Taj dan smo zvali – idemo
u Ljubljanu po Catherine David
pristiglu s jezera
na kojima se odvijaju
Rohmerove omladinske priče
Radi njezine neznatne prtljage
s osmjehom smo s njom izmjenjivali sitne pristojnosti
i u dobrom raspoloženju
krenuli s plaćenog parkirališta na cestu
čije je žarište bilo daleko iza državne granice u daljini
Radio sviralo nije a ni razgovor se dugo nije poveo ni o čemu
sa zadnjeg sjedišta Catherine je svoj
flamanski profil u kojem se kotrljalo stakleno oko
okretala na polja pod raži
pod heljdom i hmeljem a ona su se smjenjivala
s elegantno obrubljenim šumama i osvježenim zaselcima
Svojedobno ne tako davno poznavao sam
gotovo sve Hrvate u Massachusettsu
mlako sam opisao Massachusetts
ali mu je ime ostalo u zraku
Nije lako odmah početi kvalitetno živjeti
nismo iznosili vlastite primjere
ali živjeti je ostalo u zraku
Na putu za Dubrovnik u blizini Zagreba
u kojemu u govoru o našoj umjetnosti
vlada rasplinuti pjesnički obrazac
razgovarali smo o djeci
i pitali se jesmo li
u djetinjstvu drkali na
priče iz Decamerona
dok smo tražili neki odgovor Catherine je u svom kutu
otpuhnula dim u staklo i izgovorila
– Lučko
– Oui, c'est vrai – Lučko
potvrdio je Tunja i
nejasan ponos
okupirao je
naš Mitsubishi
Pirineji II
Naslonjen na zid zajedno i svoje ruke
u aerodromski visokoj sobi praznoj
kraj stolice kojoj kofer putna torba
i zavežljaj pripadaju
W. Benjamin netremice promatra strop
Suhi pirinejski vjetar prebacuje borove iglice
preko otvora u njemu
tuli u vrhovima uspravnih cijevi kilerčika sve
kazuje da je noć
Orion na dalekom začetku izvlači mač
da sijevne u potocima što
spotiču se i jure prema
ponoru vlastite taštine
Tamo na dnu podići će svoje
zelenkaste oči
Pitanje
Nekidan tu sam negdje
vidio čačkalice
gdje su sada?
Tu su uza zid
na paketu piše Brian
Brian kao Brian Jones
glasovitiji po smrti nego za života
Njega se kad je došao gore
u samo srce neba pitalo
eto skinuli su vas s dnevnog reda
umrli ste
da
mrtvi ste
da
dobro vidjeti ćemo što sad
ali nikad se ništa
nije čulo niti doznalo
Dolje kod nas
golubovi
za lijepih dana
nadalje šestare
i guguću u asfaltno tlo
svoju poluriječ
umri umri umri
Platon u Zadru
Od polovice sedamnaestog stoljeća
nije se znalo da li je Platon bio u Zadru
sad se zna da je u jednom navratu
za dugo planirana puta
navratio u nj na dva dana
Prvog dana
hodajući preko podnog mozaika
palisadom oštrog kolja
divio se snježnoj kapi na Velebitu
drugi dan
djeci što ronila su kroz hladnu vodu
trgao je latice ranog cvijeća
i s njima bacao im u nju
srebrene novčiće ukočenom šakom
Salijetale su ga slike
što zaigrale bi pred njim
pa se je blago smeten
iz nejasnog razloga
prisjetio
Mezopotamije
Jonjani dobri domaćini
skuhali su punjenu pripitomljenicu
rastegnutog ga namazali
vrućim uljem obručarke
ali neizliječen
krenuo je dalje
Malo se zna o
Platonu u Zadru
odsuće činjenica
neumanjivo je
Vanka i Smith Pavelich
Puerto Vallorta
oceansko more
do njegova ruba dolaze iguane
liznu ga raspolovljenim jezikom
preko parkirališta vraćaju se u
sparnu šumu koja grabi granama
udomljuje ptice
Pod suncobranom
Ante Smith Pavelich
na pedalj od usnule gospođe Smith
pije šaku ljekova pa čašu vina i opet tako
šaka ljekova pa čaša vina
u nekih Hrvata to čest je običaj
Vanka mu je mutan i daleko
2 februara 1963 na plaži
Vanku je preuzeo jedan val
isporučio ga drugom
ovaj trećem i tako dalje
nestao je s njima
Kad je krenula potraga
ocean je bio kao drvorez
ardenskoplav i neprobojan
Na Parnell Rd na Fulton Cemetery
cvijeće se je namah okrenulo u stranu
a glavni i odgovorni prestao je kuckati prstima po stolu
ustao je i zatvorio kapiju pitajući se
da su ga pronašli gdje bi ga sahranili
Zoranić u Bihaću
Dok oblaci stružu po pognutoj planini
on se okućnicom kreće pogurnut skakutavim vjetrom
Onima što su mu dolazili
bio je onaj koji se žrtvuje i svoj život simbolično nudi za druge iste
a njemu se činilo da su u njih sitne i opake glave
leteći znak smrti što živi na leptirovom zaglavlju
Kolekciju portugalskih lula na
razmotanoj koži
stavljao im je na pod pred njih
okretali su ih u rukama mirisali
primicali usnama
preko njih gledali su pred sebe
kroz drvene zidove u vrt
gdje udomljuju se zauzdani konji i njihovo lajno.
Pod ledom
pod tvrdim pastirskim ledom pastrve se uvijek vrte
na njih
za rijetka bijesa bacao je štapiće slova od šimšira
tamne s jednog kraja svijetle s drugog
Njegovo stanje ponuda i milost
klize k posljednjem kontekstu
Altus prosator za perom ne poseže
žlicu je pustio pao na paru
Žuti nadvožnjak u lokvama vode
Nakon jutarnje molitve
oblaci su još čupkali po tamnom
pruskoplavom nebu
i nehoteći zastirali
Mjesec
Došli smo na nadvožnjak
odozgo promatrati pravocrtni
religiozno napet
tijek automobila
raznih vrsta boja i veličina
Nakon gledanja i šutnje
brate Hokusai
s vremena na vrijeme
upitali bi se
nije li čovjek na Zemlji
