Hrvatski frazeološki rječnik

Antica Menac, Željka Fink-Arsovski, Radomir Venturin: Hrvatski frazeološki rječnik. Zagreb: Naklada Ljevak, 2003.

Hrvatski frazeološki rječnik (2003) zasigurno je najslađi užitak svim frazeoljupcima koji su ga s nestrpljenjem očekivali. Rječnik je rezultat predanoga rada autora Antice Menac, Željke Fink-Arsovski i Radomira Venturina. Objavila ga je izdavačka kuća Naklada Ljevak, uredila Verica Zorić, a recenzirale Branka Tafra i Marija Turk. Za oku ugodno prelistavanje rječnika zaslužan je dizajner Boris Ljubičić.

Rječnik sadrži 2258 frazema i u njemu se zrcale sva dosadašnja iskustva frazeologa Zagrebačke frazeološke škole i njihove teorijske postavke. Hrvatskim frazeološkim rječnikom hrvatska leksikografija popunjava prazninu u frazeografskim uratcima, ali i na svojevrstan način ide u korak s frazeografima drugih nacionalnih filologija iako je naravno teško, s obzirom na broj stanovnika pa i stručnjaka frazeologa, slijediti neke druge, poput Rusa, Poljaka itd.

Hrvatskom frazeološkom rječniku prethodio je samo jedan jednojezični frazeološki rječnik i to Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika Josipa Matešića (1982) s oko 12 000 frazema. Iako je Matešićev rječnik opsegom veći, ovo je ipak prvi frazeološki rječnik hrvatskoga jezika, a i kako je objavljen dvadesetak godina kasnije, sadrži suvremenije frazeme i primjere iz novijih izvora, pa je i njegova vrijednost utoliko veća, a i potreba za njim shvatljivija.

Naziv frazeološkog prvijenca u hrvatskoj leksikografiji pripada dvosveščanom dvojezičnom rječniku objavljenom pod uredništvom Antice Menac, a to je Rusko hrvatski ili srpski frazeološki rječnik (1979. prvi svezak i 1980. drugi svezak). Slijedio je čitav niz dvojezičnih i trojezičnih rječnika iz serije Mali frazeološki rječnici, objavljenih u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (Menac-Pintarić: Hrvatskosrpsko-poljski frazeološki rječnik, Menac-Vučetić: Hrvatskosrpsko-talijanski frazeološki rječnik, Menac-Sesar-Kuchar: Hrvatsko-češko-slovački frazeološki rječnik, Cvjetković-Kurelec: Hrvatsko-novogrčki frazeološki rječnik, Bricko-Salopek: Hrvatsko-grčki frazeološki rječnik, Novaković-Perić-Tajčević-Vratović: Hrvatsko-latinski frazeološki rječnik, itd.). Godine 1988. pod redakcijom Josipa Matešića objavljen je i Hrvatsko-njemački frazeološki rječnik.

Hrvatski frazeološki rječnik sadrži sljedeće dijelove odnosno poglavlja: Predgovor, Kako se služiti rječnikom, Rječnik, Kazalo i Popis izvora. U Predgovoru suautorica Antica Menac navodi definiciju frazema koja jasno određuje granice frazeološke jedinice i time pojašnjava sam pojam frazema i onima manje upućenima: Frazemi su ustaljene sveze riječi koje se upotrebljavaju u gotovu obliku, a ne stvaraju se u tijeku govornog procesa, i kod kojih je bar jedna sastavnica promijenila značenje, tako da značenje frazema ne odgovara zbroju značenja njegovih sastavnica. Među važnim odrednicama frazemā jesu i njihova ekspresivnost, slikovitost i konotativnost. Naime, rječnik je namijenjen, dakako, svim učenicima, studentima, nastavnicima, filolozima, prevoditeljima, ali i svakom govorniku hrvatskoga kao materinskoga odnosno stranoga jezika.

Na izbor frazema utjecali su njihova učestalost kao i semantički značaj. Stoga neki frazemi, s kojima se govornici ili korisnici hrvatskoga jezika mogu susresti, nisu pronašli svoje mjesto u rječniku. U rječnik nisu uvršteni frazemi-arhaizmi, dakle oni frazemi koji se već mogu smatrati zastarjelima, manje poznatima, kao ni oni vrlo vulgarni. Iako dijalektalni frazemi nisu uključeni, pojedine sastavnice frazema pripadaju jednom od hrvatskih govora ili dijalekata (otići na kvasinu, imati putra na glavi, dati po gubici / njušci, labrnji). Svoje su mjesto pronašli i oni frazemi koji pripadaju kolokvijalnom dijelu hrvatskoga jezika kao što su biti u bedu, biti u komi, nema frke, kako spada.

Jedna od teorijskih značajki Zagrebačke slavističke škole je i određivanje opsega frazema što uključuje trostupanjsku podjelu na fonetsku riječ, svezu riječi i rečenice. Najbrojniji su frazemi-sveze riječi s najmanje dvjema sastavnicama koje su samostalne i naglašene riječi (glavom i bradom, izgubiti glavu, jedan nula za koga). Manji je broj frazema-fonetskih riječi koji se sastoje od dviju sastavnica od kojih je barem jedna punoznačna i samostalna (za bogove, i (pa) bog, ko bog) kao i frazema rečenica (san ne dolazi na oči komu, ide kao po koncu / žnorici što).

Kvaliteti rječnika te lakšem razumijevanju doprinose obrada rječničkoga članka kao i osmišljenost, grafičko rješenje, te dosljedan i vrlo praktičan zapis.

Rječnički članak čine:

• nadnatuknica
• frazem
• značenje frazema
• primjer s podatkom o izvoru.

Nadnatuknica

Nadnatuknica je uvijek navedena u kanonskom obliku. Predstavlja je glavna (noseća) sastavnica frazema. Ako je to imenica, navodi se u nominativu jednine, a i druge vrste riječi ako su poimeničene smatraju se imenicama u frazeografskom postupku (kao vlaška mlada [držati se i sl.]). I kod frazema u kojima je imenica glavna riječ, a ne nalazi se u nominativu nego istupa u kosom padežu, nadnatuknica se bilježi u nominativu jednine, npr. od jutra do mraka, te je iz konteksta jasno da se imenička sastavnica uvijek javlja samo u određenom padežu. Ako pak frazem ne sadrži imenicu, tada se pridjev smatra glavnom riječju i čini nadnatuknicu. Bilježi se u obliku nominativa jednine muškog roda, npr. LIJEN - ne budi lijen. Nema li ni pridjeva, glavna je riječ prilog, odnosno glagol, a zatim ili broj ili zamjenica. Glagol u nadnatuknici stoji u infinitivu. Ako je posrijedi frazem čiji se glagol rabi isključivo u nekim vremenima ili oblicima, iz samoga je zapisa frazema jasno o kojim se vremenima ili oblicima radi, npr. na mjestu je što.

Neke su nadnatuknice obrojčane ako su posrijedi riječi s istim fonemskim sastavom i s istim naglaskom kao npr. imenica DOBRO¹ i prilog DOBRO².

Natuknica - frazem

U načelu se svi frazemi navode samo jedanput. Odstupanja postoje u slučajevima kad frazem ima dvije imenice kao glavne sastavnice, ali se tada frazem s tumačenjem značenja i primjera bilježi samo pod nadnatuknicom koju predstavlja prva imenica, a drugi put uz frazem stoji samo uputnica v. (vidi) sa slovom pod kojim je frazem i brojem koji označava redoslijed, npr. imati na umu (pameti) koga, što v. U-36, otkad (otkako) je svijeta i vijeka v. S-199. Isti je postupak i kod frazema oblika nezavisne sveze (luk i voda).

Neki se od uvrštenih frazema javljaju u sličnom obliku, tj. redoslijed sastavnica se mijenja kao npr. bez kraja i konca ili bez konca i kraja. Tada se oba frazema navode zajedno pod prvom imenicom kao nadnatuknicom (KRAJ), a pod nadnatuknicom koju čini druga imenica (KONAC) stoje samo frazemi s uputnicom i oznakom mjesta opisa značenja frazema.

Vidski parnjaci bilježe se kosom crtom, npr. pasti / padati na ispitu čega.

Rekcija se bilježi kosim slovima, npr. poznavati (znati) u dušu koga, što. U izlomljenim zagradama pišu se izostavljive (fakultativne) sastavnice (mirisati na mlijeko), a varijantne sastavnice stavljaju se u okrugle zagrade, npr. svom dušom (srcem). U uglatim se zagradama navode kolokati frazema, npr. iz druge (treće) ruke [znati, doznati itd.], s visine [gledati, govoriti itd.] koji imaju ulogu odrediti semantičku i sintaktičku uporabu frazema.

Ako se frazem javlja u dva oblika sličnoga sastava, ali takvoga da se varijantnost odnosno sličnost ne može zabilježiti uz pomoć zagrada, navode se oba oblika uz veznik ili: (i) ptičjeg mlijeka [ima] ili (ni) ptičjeg mlijeka [ne nedostaje komu i sl.]. Debelim kosim slovima navode se lične i posvojne zamjenice u slučajevima kad su u drugim licima, a u istom padežu: sram (stid) te bilo (!), u čijim očima.

Značenje frazema

Ako je frazem višeznačan, značenja se obrojčavaju. U primjeru je frazem uvijek istaknut malim verzalom. Autori zaslužuju sve pohvale za zasigurno najteži dio posla, a to je opis značenja frazema. Nema sumnje da je umijeće ponuditi precizno, konkretno, jasno, a ipak ne odveć dugo značenje što su autori ovoga rječnika itekako uspjeli i time nadmašili mnoge autore drugih rječnika.

Primjeri uporabe frazema i njihovi izvori

Svaki je frazem uglavnom predstavljen jednim primjerom-rečenicom. Uz neke frazeme stoji više značenja ako sadrže varijantne sastavnice, kao npr. frazem vratiti / vraćati (uzvratiti / uzvraćati i sl.) istom mjerom koji prate čak tri primjera i to sva tri potvrđena u izvorima. Također su i višeznačni frazemi kojih je manji broj navedeni s više značenja, kao npr. frazem odbrojeni su dani s trima različitim značenjima pa time i s trima različitim primjerima.

Primjeri su djelomično preuzeti iz 141 djela suvremenih hrvatskih prozaika, objavljenih nakon Drugoga svjetskoga rata. Uz takve primjere stoji prezime pisca u zagradi. Uz primjere uzete iz novina i časopisa iz razdoblja od 1990. godine naovamo, stoji oznaka (N). Oznake (G), (Y) i (A) odnose se na mrežne pretraživače Google, Yahoo i Altavista, a oznaka (HNK) na Hrvatski nacionalni korpus. Primjere uz koje nema oznake izvora sastavili su sami autori, kao npr. ZABORAVIO SAM KAO NA SMRT da danas moram ići zubaru.

Hrvatski frazeološki rječnik završava s dvama prilozima: kazalom i popisom izvora. Kazalo obuhvaća frazeme poredane abecednim redoslijedom ovisno o prvoj sastavnici frazema, a ne glavnoj. Uz svaki frazem naveden je podatak o njegovu mjestu u rječniku: slovo pod kojim se frazem nalazi i redni broj u okviru određenog slova.

Popis izvora obuhvaća abecedni popis autora djela iz čijih su djela preuzeti frazemi. Uporabu naveliko olakšava, ali i čini zanimljivom, ilustrativni prikaz natuknica i to u raznim bojama, smješten na početku i na kraju knjige. Svakako valja istaknuti i pohvaliti i metodu obrojčavanja koja olakšava pronalaženje frazema.

Hrvatski frazeološki rječnik je izuzetno vrijedno frazeografsko djelo ne samo zbog činjenice da je to prvi hrvatski jednojezični frazeološki rječnik nego i stoga što doista može poslužiti kao uzor brojnim leksikografima zbog praktičnosti, preglednosti i besprijekorno obrađenih natuknica. To je i svojevrsni arhiv primjera prikupljenih iz pažljivo iščitanih suvremenih izvora.

Ovaj bi se rječnik moglo nazvati popularnoznanstvenim jer udovoljavama svim zahtjevima struke i uvelike može koristiti filolozima, jezikoslovcima, leksikografima, frazeolozima, domaćim i stranim studentima kroatistike, a ujedno je pristupačan i svakom govorniku hrvatskoga jezika.

Stoga se, tako potreban i priželjkivan, Hrvatski frazeološki rječnik s ponosom može svima preporučiti.