Tko starim putem hodi, ne zahodi
»Glagoljica i hrvatski glagolizam«, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta. Uredili Marija - Ana Dürrigl, Milan Mihaljević, Franjo Velčić. Zagreb - Krk 2004., str. 9 - 736.
Zbornik Glagoljica i hrvatski glagolizam obaseže 736 stranica pa samo nabrajanje autorskih imena (njih 58) i naslova njihovih radova ispunja znatan broj stranica, ali potrebno ih je sve barem spomenuti jer su uložili velik trud i jer je taj trud urodio dobrim plodovima.
1. Zbornik je nastao na temelju izlaganja koja su održana na međunarodnom znanstvenom skupu u listopadu 2002. na Krku i u Zagrebu u povodu 100. obljetnice utemeljenja krčke Staroslavenske akademije i 50.obljetnice zagrebačkoga Staroslavenskoga instituta. Uredili su ga Marija Ana Dürrigl, Milan Mihaljević i Franjo Velčić. I prvo priznanje ide urednicima. Oni koji nemaju uredničkih iskustava neka samo prelistaju zbornik, neka vide koji su alfabeti i azbuke u njemu, koji su jezici u njemu, pa neka razmisle koliko je napregnute pažnje trebalo da se svi ti tekstovi pojave u doličnom obliku, na zavidnoj razini koju uvijek nudi Staroslavenski institut u svojim izdanjima. Važno je pritom imati sposobne korektore pa naglašavam da je korekturu obavila Sandra Sudec.
2. Slavili smo dakle na spomenutome znanstvenom skupu dvije institucije kojima središtu zanimanja hrvatsko glagoljaštvo, a da smo ih s razlogom slavili pokazuju prvi tekstovi u zborniku koji govore o postanku i rezultatima tih ustanova, a napisali su ih Anton Bozanić, Anica Nazor, Franjo Velčić. Te njihove sintetske prikaze dopunjuju svojevrsni portreti istaknutih istraživača glagoljaške baštine, pa je tako Josip Bratulić podsjetio na Nikolu Žica, Gorana Doliner na Vajsove prinose hrvatskoj glazbenoj crkvenoj historiografiji, a bečki profesor i jedan od najtemeljitijih suvremenih istraživača hrvatskoga glagolizma vrednovao je istraživanja Biserke Grabar. To isto učinila je s istraživanjima Josipa Leonarda Tandarića Vida Lučić. Odnos splitsko-makarskoga biskupa Filipa Franje Nakića prema glagoljaštvu istražio je Slavko Kovačić, a talijanski slavist Sergio Bonazza upozorio je na nepoznato i opsežno pismo Ivana Feretića o Kločevu glagoljašu. O tome kako je glagoljicu vidio otac slavistike Josef Dobrovsky piše češka paleoslavistica Zoe Hauptova, a taj sadržajni krug zatvara ruska zanstvenica Svetlana Vjalova svojim tekstom Franjo Rački i Rusija. Na početku toga bloka i cijeloga zbornika nalazi se tekst Radoslava Katičića u kome pokušava odrediti mjesto glagoljaškim temama u okviru cjelovite kroatistike.
Naredni blok tekstova možemo nazvati tekstološkima u modernom značenju toga termina. Biblijski su tekstovi predmet najrazličitijih proučavanja, a hrvatskoglagoljski biblijski tekstovi zanimljivi su ne samo našim, nego i inozemnim istraživačima: od naših Ivan Bakmaz piše o biblijskim čitanjima u hrvatskoglagoljskim brevijarima, Vesna Badurina-Stipčević analizira knjigu o Esteri, Ivanka Petrović djela apostola Ivana u našoj glagoljičnoj tradiciji, a Petar Bašić zastupljenost franjevačkih svetaca u glagoljičnim kalendarima XIII. do XV. st. Bečka slavistica Jagoda Jurić-Kappel piše o apokalipsama, bugarski dvojac Petko Petkov-Margaret Dimitrova uspoređuje prve dvije knjige proroka Danijela u hrvatskim glagoljskim i ćiriličnim južnoslavenskim i istočnoslavenskim tekstovima, njemački slavist Christian Hannick o patrističkim tekstovima u novljanskom brevijaru, a mladi Čeh Vaclav Čermak o dosadašnjim istraživanjima starozavjetnih perikopa u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Njegova također mlada sunarodnjakinja Petra Stankovska piše o tehnici prijevoda u homilijama iz naše glagoljaške tradicije.Tim se tekstovima može pribrojiti i onaj talijanskoga slavista Giorga Ziffera o tekstovnoj tradiciji Nikodemova evanđelja. Inozemni stručnjaci, dobro je uočiti, analiziraju uvijek hrvatskoglagoljske tekstove.
Treću skupinu tekstova čine oni o »posebnim« pitanjima, kao što je pitanje identifikacije pisara u hg. tekstovima (Anatolij Turilov), pitanje utjecaja glagoljaškoga obreda na odluke Tridentskoga koncila (Francis J. Thomson), o odjecima samostanske medicine u hg. rukopisima (Marija-Ana Dürrigl), o srednjovjekovnim amuletima (Margaret Dimitrova i Adelina Anguševa). Dva teksta govore o tome kakvo glagoljaško blago čuvaju naše knjižnice: Ivan Kosić izvješćuje o rukopisima u zagrebačkoj NSK, a Anica Vlašić-Anić o glagoljičnim spomenicima u kapucinskim samostanima. Vrlo ugledni poljski slavist Leszek Moszyński nudi nov pogled na baštinu poljske glagolitike. Milan Paun i Mateo Žagar nude dosad najpotpuniji opis glagoljskih natpisa iz Slavonije.
Četvrtu veliku skupinu u zborniku čine tekstovi o glagoljici kao pismu, bilo da je riječ o cjelini pisma ili se razmatra pismovna strana određenoga spomenika. U toj su skupini tri domaća priloga: Mile Bogović iznosi svoje sumnje u ćirilometodska objašnjenja postanka i pradomovine glagoljice, a Slavomir Sambunjak svoje teze o tome na čemu se temeljio Konstantinov postupak oblikovanja glagoljičnih slova. Marica Čunčić pokušava pomoći opisu izgleda prvobitne glagoljice time što analizira slova u Kijevskim listićima i uočava pravilnosti u nejednakoj visini glagoljičnih slova u tom spomeniku. U ovoj skupini prevladavaju inozemni slavisti, i to vrlo ugledna imena:
- bečki profesor H. Miklas analizira značenje novopronađene sinajske građe za objašnjavanje razvitka glagoljičnoga pisma
- amsterdamski slavist William Veder pokušava ustanoviti kako je izgledala najstarija azbuka i stoga analizira tekstove do 1400. koji mu u tome mogu pomoći
- Roland Marti iz Saarbrückena piše o tome kako glagoljica bilježi suglasnike
- Nikolaos Trunte iz Bonna piše o reformama glagoljičnoga pisma počevši od one možebitne Klimentove
- Christoph Koch iz Berlina o bamberškom glagoljskom abecedariju iz 16. st. i na temelju toga o poretku slova u hrvatskoj glagoljici
- Barbara Lomagistro iz Urbina pokušava iskustvima latinske i grčke paleografije pomoći objašnjenju povijesnoga razvoja glagoljice
- Sergej Jurjevič Temčin (Viljnus) na temelju pisanja slova ot (omege) pokušava prepoznati navike raznih pisara Sinajskoga psaltira
- Elisaveta Musakova (Sofija) analizira glagoljične bilješke u ćiriličnim kodeksima
Peta skupina tekstova jezikoslovne je naravi i u njoj prevladavaju hrvatski istraživači: Dragica Malić, Marinka Šimić, Jasna Vince, Ivan Jurčević, Tanja Kuštović, Milan Mihaljević, Ivana Mulc i Stjepan Damjanović pišu o različitim jezičnim osobitostima hg. tekstova i o problemima s kojima se sreću oni koji te osobitosti istražuju. Našim su se jezikoslovcima priključile češke slavistice Helena Bauerova i Helena Karlikova pišući o klasifikaciji leksika hg. tekstova i o tragovima hrvatskostaroslavenskoga u staročeškom. Ljubljanska profesorica Vanda Babič i Dorothea Konig iz Würzburga svoje su priloge posvetile rusificiranim hg. tekstovima: slovenska znanstvenica piše o tri morfološka sloja u njima, a njemačka pokušava utvrditi uzore na koje se naslanjao Rafael Levaković (Tko starim putem hodi, ne zahodi). U tu skupinu jezikoslovno usmjerenih tekstova mogao bi se ubrojiti i rad muzikologa Jerka Bezića Živi hrvatski jezik u glagoljaškom pjevanju Zadarske nadbiskupije.
O martinskom kultu u srednjovjekovnom Krku piše Antonija Zaradija Kiš, Frane Paro o tiskarskim parametrima koji su izgradili ljepotu našega prvotiska, a Izak Špralja o glazbenom govoru ulazne pjesme u našoj glagoljaškoj tradiciji.
3. Jasno mi je da ovakva nabrajanja nije lako slijediti, ali korektnost nalaže da barem spomenete autore. No korist bi mogla biti i u tome da manje upućeni uoče da se hrvatskom glagoljaškom baštinom bavi lijep broj domaćih, ali i inozemnih stručnjaka. Potvrđuje se ono što sam više puta isticao: ni za jedan odsječak hrvatske književnojezične kulture nema u inozemstvu zanimanja koliko za glagoljaštvo: inozemni bi kolege mogli sastaviti reprezentaciju znalaca iz toga područja umnogome ravnopravnu hrvatskim stručnjacima, a za neka pitanja i premoćnu nama domaćima. Nabrajanje je pokazalo da se glagoljaškom fenomenu pristupa s vrlo različitih zrenika pa je to također ohrabrujuća činjenica. Naime, svatko će u opsežnom zborniku naći nešto za sebe. Teško je zamisliti nekoga tko će sjesti i u dahu pročitati ovakvu knjigu. Ali mnogi će je u mnogim prilikama koristiti jer to nije vikendaško štivo kojim kratite vrijeme na plaži ili u brdu. Riječ je o tekstovima koji zahtijevaju napor i koji uzvraćaju obogaćivanjem vaše stručne spreme i proširenjem vaših kulturnih obzora. U središtu je zanimanja naša tradicija i njoj 58 tekstova od kojih niti jedan nije ispodprosječan, a mnogi su vrhunski mjereno svjetskim mjerilima. Zato oni koji su organizirali skup i priredili zbornik imaju razloga za zadovoljstvo i pravo na našu zahvalnost. A tu će zahvalnost osjetiti i budući koji će zbornik uzimati u ruke.
Republika 5/2005, str. 116-118.
