7. 5. 2009.

Ivana Vidović Bolt

Biti ili ne biti kao vegeta?

O jednoj novoj ustaljenoj svezi riječi u hrvatskom jeziku

Svaki je jezik, pa tako i hrvatski, odraz stvarnosti, najpouzdaniji i najbrižniji kroničar zbilje. Društvene i ekonomske promjene neminovno unose nove pojave u jezik. Snažan prodor anglizama (ali i ne samo anglizama), njihova uporaba i čest nedostatak ekvivalenata u jeziku primatelju utječu na proširenje leksika ranije nepoznatim leksemima i sintagmama.

Jedan od novijih leksema u hrvatskom jeziku je brand, engleska imenica koja je u Velikom englesko-hrvatskom rječniku, između ostalog, objašnjena kao »vrsta (kakvoća) robe, marka, zaštitni znak; vrsta, tip« (Bujas 1999: 107).

U Rječniku stranih riječi (2007: 78) brand se tumači ovako:

brand (izg. brend) m 1. u marketingu: a. zajednička oznaka za sve informacije o nekom proizvodu ili usluzi b. određena očekivanja konzumenata od nekog proizvoda ili usluge 2. zaštitni znak ◊ engl.

Zanimljivo je da Rječnik stranih riječi objavljen 1999. i Rječnik novih riječi iz 1996. ne sadrže ovu natuknicu, što svjedoči o relativno novijoj prisutnosti riječi u hrvatskom jeziku koja je postala ključna u marketingu različitih segmenata gospodarskoga, ali i društvenoga razvitka.

Proces imenovanja proizvoda (tzv. brendiranje - giving brand names) započeo je krajem 19. stoljeća i temelji se na postavkama psihologije znaka koji je ključan i u lingvistici. Koliko su ime i znak bitni najbolje svjedoče podaci o milijunskim ulaganjima velikih kompanija u kreiranje branda. Dok nekoć upotrebljavan naziv robna marka govornike hrvatskoga jezika podsjeća na skromnu, socijalističku etiketu, brand, kao anglizam, donosi dašak Zapada i novih ekonomsko-tržišnih zamaha pa se i češće rabi1. Stoga čudi što unatoč izloženosti različitim medijima i prodoru sve agresivnijih reklama koje potencijalne konzumente uporno potiču na kupnju, hrvatska frazeologija ne obiluje ustaljenim svezama riječi u kojima se pojavljuju i neki od domaćih ili inozemnih brandova.

Naime, i frazeološki fond svakoga jezika podliježe promjenama (usp. Fink 2007: 88) i teško je kvantitativno odrediv. Pojedine ustaljene sveze riječi odnosno frazemi uslijed rjeđe uporabe u govoru mlađe populacije i slabljenja aktualnosti poticajnoga signala skrivenog u semantičkom talogu postupno prelaze u pasivni sloj. Takvi su frazemi uglavnom nepoznati mlađoj populaciji, npr. završiti na Golom Otoku u značenju »biti zatvoren, završiti u zatvoru«, mokri (vinski) brat kojim se opisuje osoba u alkoholiziranom stanju, biti hlebinac čije je značenje »biti naivan«, buniti se kao Grk u hapsu »bučno prosvjedovati i protiviti se«2 kao i s oka s boka čije je značenje »na bilo koji način, ne birajući sredstva«, čuvati (ostaviti) za sjeme koga, što u značenju »bez potrebe čuvati što, spremati nepotrebne stvari, zanemariti koga, što« (usp. Fink 2007: 88). Dakako, postoje i primjeri u kojima se neka od sastavnica ustaljene sveze riječi zamjenjuje novom, »aktualnijom« pa se tako u posljednje vrijeme češće rabi frazem ima koga kao Kineza, nego ima koga kao Rusa što se može objasniti naglim porastom broja Kineza u Hrvatskoj.

Istodobno se i frazeološki fond obogaćuje novim svezama koje ne moraju biti u neposrednoj značenjskoj vezi s onima koje prelaze ili su već prešle u pasivni sloj nego su odraz zbivanja i percepcije govornika (npr. željezna dama, Hrnjak 2007: 1). Isto tako, opći i frazeološki rječnici ne bilježe uvijek sve sveze riječi, a razlog je tomu njihova vremenski i prostorno ograničena uporaba.

Hrvatski jezik odnedavna bilježi jednu novu ustaljenu svezu riječi motiviranu brandom, koja se pojavljuje kao svojevrsna modernija, gotovo trendovska inačica frazema zabadati (gurati) nos . Riječ je o ustaljenoj svezi riječi biti kao vegeta. Ovo je zasad, kako pokazuju istraživanja, prvi primjer ustaljene sveze u kojoj istupa naziv nekog proizvoda, odnosno branda. Semantički talog sadrži svojstva Vegete, dodatka jelima, koji je pripravljen od povrća i začinskoga bilja. Vegeta je originalni proizvod koprivničke tvornice Podravka i već desetljećima najjača hrvatska izvozna robna marka. Zaslužna za izum ovoga pripravka je profesorica Zlata Bartl3 koja je, zajedno sa svojim timom u Podravkinom istraživačkom laboratoriju 1958. godine, mješavinom različitih sastojaka stvorila dugovječnu Vegetu. Nekoć je Vegeta svakoga četvrtka ulazila u hrvatske domove, kako se to ustalilo govoriti, putem malih ekrana, jer se emitirala emisija »Male tajne velikih majstora kuhinje« u kojoj je tadašnji šef kuhinje zagrebačkoga hotela »Esplanade«, Stevo Karapandža, u društvu televizijskoga voditelja Olivera Mlakara, pripremao jela koristeći Vegetu. Danas je ovaj glavni hrvatski izvozni proizvod, prisutan na tržištima četrdesetak zemalja i dobitnik statusa Superbranda4 u nekoliko europskih zemalja.

U Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika kao ni u Rječniku hrvatskoga jezika u redakciji Jure Šonje Vegeta nije pronašla svoje mjesto. U Velikom hrvatsko-engleskom rječniku Željka Bujasa (1999: 1565) Vegeta je objašnjena kao

Vegeta f cul Vegeta cooking condiment.

Nova ustaljena glagolska sveza trodijelne poredbene strukture biti kao vegeta nije uvrštena ni u jedan frazeološki rječnik. Analizirajući potvrde uporabe uočljivo je da se ta ustaljena sveza odnosi isključivo na čovjeka i to, kad je riječ o ženskoj osobi, samo u opisu svekrve ili punice. Naime, složen odnos punice i zeta odnosno svekrve i snahe potvrđuje se i ovom ustaljenom svezom riječi:

Ona i tata se fino slažu tako da od njega nikad nećete čuti da je njegova punica

kao Vegeta… jer se miješa u sve. (G5)

…a činjenica je i to da je svekrva ka’ vegeta… U sve se miša… (G)

Kad se koristi u opisu muške osobe, nema nikakvih, barem zasad, sličnih ograničenja u izboru uloga ili zanimanja:

Marino Bilić novi hrvatski brand! Ima ga u svakom sportu! K’o Vegeta je! (G)

Pa frajer je k’o Vegeta, svugdje se miješa… (G)

Riječ je, dakle, o ustaljenoj svezi riječi čija je imenička sastavnica, ali ne i glagolska, izgubila svoje leksičko značenje uslijed semantičke preoblike (desemantizacije) i poprimila novo, preneseno značenje. Stoga je valja pisati malim početnim slovom.

Budući da je leksičko značenje glagolske sastavnice nepromijenjeno, govorimo o djelomičnoj desemantizaciji. Osnovne su značajke ove ustaljene sveze, kao i svih frazeologiziranih sveza, slikovitost, ekspresivnost i konotativno značenje.

Međutim, konotativno značenje nije isključivo negativno, što potvrđuje primjer:

Marino Bilić novi hrvatski brand! Ima ga u svakom sportu! K’o Vegeta je! (G)

Naime, Marino Bilić, vaterpolist kluba Dugi Rat, svestrana je osoba koja se istodobno aktivno bavi s nekoliko sportova i to vrlo uspješno. Dakle, u ovom su slučaju iskorištena pozitivna svojstva motivacijskoga signala, Podravkina pripravka i istaknute pozitivne osobine osobe koja se opisuje – svestranost, nadarenost, snalažljivost, uspješnost u različitim sferama života.

Stoga možemo govoriti o dvama suprotnim značenjima ove ustaljene sveze riječi, tj. o svezi ambivalentne konotacije. Negativno je značenje ipak češće, kao i kod većine ustaljenih sklopova: »miješati se u tuđe živote i poslove, dijeliti savjete« ili frazeološki rečeno zabadati (gurati) nos <u što>. Drugo je pozitivno i glasi »biti svestran, biti uspješan u različitim poslovima«.

Dodatna pojašnjenja poput »u sve se miješa», »svugdje se miješa», »ima ga u svakom sportu» potvrđuju da je sveza novijega datuma pa i sami govornici smatraju potrebnim pojasniti njezino značenje. To su ujedno i značajke žargona kojem odabrana sveza i pripada. Kako potvrdu nalazimo i u vicevima, moguće je pretpostaviti da je ustaljena sveza riječi izdvojena iz vica:

Svekrva je kao Vegeta. U sve se miješa. (G)

Punica je kao Vegeta… u sve se miješa! (G)

U svim se navedenim primjerima glagolska sastavnica ostvaruje u 3. licu jednine u prezentu, nije zabilježen primjer s negacijom, a imenička je sastavnica u nominativu jednine. Modifikacije poredbenoga veznika (kao – ka’ – k’o) ukazuju na rasprostranjenost sveze i prisutnost u različitim narječjima hrvatskoga jezika. Budući da se glagolska sastavnica, u kanonskom obliku infinitiv glagola biti, može mijenjati u skladu s frazeološkim značenjem,

dakle, uz određena ograničenja, a sastavnica C-dijela zadržava svoj osnovni oblik, riječ je o ustaljenoj svezi koja, s obzirom na svoja paradigmatska obilježja, svojstvena vežini trodijelnih poredbenih frazema, pripada djelomično-paradigmatskom tipu. Na sintaktičkoj se razini sveza biti kao vegeta ostvaruje u predikatnoj funkciji.

Nema dvojbe da će biti vrlo zanimljivo pratiti daljnji razvoj ove ustaljene sveze riječi. Naime, proces frazeologizacije još nije završio jer, bez obzira na strukturna, semantička i sintaktička obilježja koja dijeli s već frazeologiziranim svezama, predstavljena sveza još uvijek nije dio frazeološkoga fonda hrvatskoga jezika budući da je zabilježen prilično skroman broj potvrda.

Stoga možemo utvrditi da je biti kao vegeta primjer sveze koja je tek zakoračila u hrvatsku frazeologiju, ali s dovoljno čvrstim svojstvima da postane i dijelom njezina aktivna sloja. Nadalje, nije isključeno i da će sastavnica vegeta u eventualnom procesu defrazeologizacije preuzeti frazeološko značenje jer je njezino ekspresivno i konotativno značenje dovoljno snažno. Naime, pojava ove ustaljene sveze riječi mogla bi donijeti novost i na leksičkoj razini. Uvrštavanje Vegete u opće rječnike hrvatskoga jezika zahtijevat će unošenje još jedne natuknice istozvučnice koju valja pisati malim početnim slovom. Naime, Vegeta u hrvatskom jeziku zadržava svoje značenje dodatka jelima, ali vegeta nastupa u prenesenom značenju i to ambivalentnom jer označava čovjeka koji se voli miješati u tuđe poslove, ali i svestranu i uspješnu osobu.

Osvrnut ćemo se i na pojavu u više navrata spominjanu u frazeološkoj literaturi, a to je frazeološka igra u reklamama. Ili, u ovom slučaju preciznije rečeno, frazeološka igra potencijalnih reklama. Frazeološke igre (modifikacije, transformacije i sl.) podrazumijevaju određene preinake semantičkoga, strukturno-semantičkoga ili formalno-gramatičkoga karaktera (Fink 1997: 325). Naime, kako je riječ o ustaljenoj svezi trodijelne poredbene strukture (A + B + C), koja po svom ustrojstvu nalikuje na mnoge hrvatske frazeme, nema sumnje da je lako prepoznatljiva i brzo pamtljiva pa bi se uskoro mogla pojaviti u nekoj novoj hrvatskoj reklami.

Zaključak se nameće sam po sebi – pojavom predstavljenoga primjera biti kao vegeta svjedoci smo novine na frazeološkoj razini jer bilježimo primjer motiviran važnim nacionalnim proizvodom i njegovim temeljnim svojstvima. Ipak, je li posrijedi okazionalizam ili novi hrvatski frazem s obzirom na snažan frazeološki potencijal, pokazat će vrijeme. Istodobno je pitanje hoće li jedno značenje nadvladati drugo ili će hrvatsku frazeologiju obogatiti frazem s ambivalentnom konotacijom. Međutim, nema sumnje da jezik neće ostati imun na tržišna zbivanja pa će tako zastupljenost Vegete na tržištu i medijska promidžba hrvatskoga superbranda te naravno, učestalost uporabe ove ustaljene sveze riječi zasigurno pridonijeti njezinoj raširenijoj zastupljenosti.

Ujedno, mogućnost da sveza biti kao vegeta bude regionalno obilježena sasvim je minimalna, štoviše, velika je vjerojatnost da će kalkiranjem pronaći svoje mjesto i u drugim jezicima čiji govornici koriste Vegetu.

Literatura

  • Anić, Vladimir (2003): Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Novi Liber. Zagreb.
  • Anić, Vladimir, Goldstein, Ivo (2007): Rječnik stranih riječi. Novi Liber i Jutarnji list. Zagreb.
  • Bujas, Željko (1999): Veliki englesko-hrvatski rječnik. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
  • Bujas, Željko (1999): Veliki hrvatsko-engleski rječnik. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
  • Fink, Željka (1997): Frazeološke igre u reklamama ili misli li četkica za zube svojom glavom. U: Marin Andrijašević i Lovorka Zergollern-Miletić (ur.). Tekst i diskurs. Zagreb. HDPL. 325–222.
  • Fink, Željka (2006): Politika mrkve i batine ili biča i medenjaka. U: Jagoda Granić (ur.). Jezik i mediji – Jedan jezik - više stilova. HDPL. Zagreb, Split. 241–250.
  • Fink, Željka (2007): Tata od formata i konobar do jaja. U: Željka Fink i Anita Hrnjak (ur.). Slavenska frazeologija i pragmatika. Knjigra. Zagreb.
  • Fink-Arsovski, Željka (2002): Poredbena frazeologija. Pogled izvana i iznutra. FF-press. Zagreb.
  • Hrnjak, Anita (2007): Tko su i kakve su željezne dame? (rukopis).
  • Matešić, Josip (1982): Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb.
  • Menac, Antica, Fink-Arsovski, Željka i Venturin, Radomir (2003): Hrvatski frazeološki rječnik. Naklada Ljevak. Zagreb.
  • Rječnik novih riječi, ur. Dunja Brozović-Rončević, Alemko Gluhak, Vesna Muhvić-Dimanovski, Lelija i Branko Sočanac. Minerva. Zagreb. 1996.
  • Šonje, Jure (ur.) (2000): Rječnik hrvatskoga jezika. Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« i Školska knjiga. Zagreb.