Devetojezični rječnik poredbenih frazema

Željka Fink Arsovski i sur.: Hrvatsko-slavenski rječnik poredbenih frazema. KNJIGRA, Zagreb, 2006., 439 str.

Samo četiri godine nakon objavljivanja monografije o poredbenim frazemima (Poredbena frazeologija – pogled izvana i iznutra, FF press, Zagreb, 2002., 128 str.) Željka Fink Arsovski upotpunila je svoja istraživanja toga strukturnoga tipa izradom devetojezičnoga rječnika poredbenih frazema pod naslovom Hrvatsko-slavenski rječnik poredbenih frazema.

Interes za stručne specijalističke rječnike prepoznala je izdavačka kuća KNJIGRA i njezina urednica Verica Zorić, a izlazak je rječnika savršeno tempiran sredinom rujna ove godine i preklopio se s organizacijom Međunarodnoga frazeološkoga skupa »Slavenska frazeologija i pragmatika« gdje je prvi put prezentiran pred relevantnom stručnom publikom i dočekan objeručke.

Knjiga Željke Fink Arsovski prvi je sustavni i visokoprofesionalni pokušaj (bolje rečeno: ostvaraj) u hrvatskoj frazeologiji, ali i u svjetskim razmjerima, da se unese red u frazeografski opis jednoga frazemskoga tipa. Rječnik već i samim naslovom privlači pozornost jer su u usporedni odnos stavljeni hiponim i hiperonim što i odgovara sadržaju knjige koja je dvostruko poredbena. Naime, poredbeni frazemi kao predmet ovoga rječnika imaju potpunu obradu na hrvatskom jeziku, a zatim su na osam slavenskih jezika navedene samo frazemske istovrijednice istoga strukturnoga tipa.

Zbog složenosti predmeta i opsega koji koncepcija višejezičnoga rječnika iziskuje organizacija je posla tražila suradnju s vrhunskim jezičnim stručnjacima poznavateljima ciljnih jezika (ili izvornim govornicima) koji su ujedno i frazeološki educirani. Osim autorice rječnika, koja je idejno osmislila i koncepcijski ustrojila rječnik te izradila hrvatsku i rusku stranu rječnika, na rječniku su surađivale: Erika Kržišnik (za slovenski jezik), Slavomira Ribarova (za makedonski jezik), Tatjana Dunkova i Natalija Kabanova (za bugarski jezik), Rajisa Trostinska (za ukrajinski jezik), Agnieszka Spagińska-Pruszak (za poljski jezik), Dubravka Sesar i Slavomira Ribarova (za češki jezik) te Mária Dobríková i Maria Kursar (za slovački jezik). Pri izradi rječnika surađivale su i Irina Mironova Blažina (kao lektorica za ruski jezik) i Ivana Vidović Bolt (kao suradnica za poljski jezik). Kazala je za sve jezike izradila Anita Hrnjak.

Knjiga se sastoji od: Predgovora (5 – 58), poglavlja Osnovni podaci o rječniku (59 – 141), Hrvatsko-slavenskoga rječnika poredbenih frazema (143 – 346), Kazala (347 – 430), Popisa izvora i Literature (431 – 436). Predgovor nosi pečat dosadašnjih autoričinih razmišljanja (rasprava) o poredbenim frazemima, koje u prvom redu razgraničava od slobodnih poredaba kao stilskih figura. Kako za razgraničenje poredbe i poredbenoga frazema nije relevantan strukturni, semantički i sintaktički kriterij, bitnu ulogu pri njihovoj frazeologizaciji odigrala je ustaljenost i reproduktivnost. Ustalivši se u govoru mnoge su poredbe prešle u frazeološki fond jezika i time ga obogatile. Također, autorica ističe da se ovaj rječnik ograničava na dva najčešća strukturna oblika poredbenih frazema: dvodijelni i trodijelni. Trodijelna struktura (A+B+C, npr. debeo kao svinja, pljušti (lije) kao iz kabla) ukazuje da frazem ima sastavnicu koja se uspoređuje (A), poredbeni veznik (B) i sastavnicu (sastavnice) s kojom se uspoređuje (C). U dvodijelnoj je strukturi sastavnica koja se uspoređuje izostala (B+C, npr. kao nov, kao grom iz vedra neba). U trodijelnih je frazema sastavnica A najčešće nedesemantizirana, tj. drži svoje leksičko značenje. Kao zajednička poveznica cijeloga strukturnoga tipa, sastavnica C najviše utječe na formiranje frazeološkoga značenja. Pritom ovaj strukturni tip karakterizira slikovitost, snažno ekspresivno i konotativno značenje.

Pomoću zanimljivih i vješto odabranih primjera autorica upućuje na temelju kojih se i kakvih slika stvaralo identično frazeološko značenje u različitim slavenskim jezicima, koji su imali ista ili slična izvorišta, koliko je poredbenih frazema u slavenskim jezicima pod utjecajem mitologije i Biblije, koliko u njima ima utjecaja vlastite nacionalne povijesti, koliko je i koja je simbolika životinja utjecala na formiranje frazeološkoga značenja te koje su osobine životinja u kojim jezicima bile jače motivirajuće od drugih. Primjerice, bik u poredbenim frazemima biva simbolom za snagu, bijes i zdravlje, ali distribucija tih osobina nije u svim slavenskim jezicima ista. Tako se jak čovjek (jak kao bik) uspoređuje s bikom u svim slavenskim jezicima, bijesan se čovjek (bijesan kao bik) uspoređuje s bikom samo u hrvatskom, bugarskom, češkom i slovačkom, u slovenskom i makedonskom uspoređuje se s risom, u ruskom s vukom i medvjedom, a u poljskom sa psom. Zdrav se čovjek u većini jezika također može usporediti s bikom (zdrav kao bik), dok se u slovenskom uspoređuje s ribom, u makedonskom sa slonom, a u češkom s risom.

U poglavlju Osnovni podaci o rječniku autorica razrađuje koncepciju rječnika, iznosi načela za odabir građe i način njezine obrade. Takva su poglavlja u frazeološkim rječnicima ključna za korisnika koji pomnim iščitavanjem dobiva važne obavijesti kako se služiti rječnikom.

Navedena su dva uvodna poglavlja prevedena s hrvatskog na sve ostale slavenske jezike koji su uključeni u ovaj rječnik.

Središnji dio knjige čini devetojezični rječnik poredbenih frazema. Slavenski su jezici izabrani tako da u njima budu zastupljene sve tri slavenske jezične podskupine (južna, istočna i zapadna). Polazni je jezik hrvatski, a ciljni su jezici: slovenski, makedonski, bugarski, ukrajinski, ruski, poljski, češki i slovački. Obrađeno je 540 hrvatskih poredbenih frazema i to samo onih s poredbenim veznikom kao. Broj je istovrijednica u ostalim jezicima manji iz čega dobivamo podatak da je najmanje strukturne podudarnosti uspostavljeno sa slovenskim (347) i poljskim (380), dok je najviše uspostavljeno s ukrajinskim (517) i slovačkim (503). Hrvatski se frazemi javljaju samo na jednom mjestu u rječniku gdje prema ustaljenom redoslijedu nadnatuknica imaju potpunu obradu. Frazemi ciljnih jezika javljaju se i kao istovrijednice različitih hrvatskih frazema.

Rječnički je članak pod odgovarajućom nadnatuknicom oblikovan ovako: uz hrvatsku se frazemsku natuknicu nalazi pripadajuće frazeološko značenje (definicija), a zatim slijedi primjer kojim se ilustrira uporaba frazema. Nakon toga slijede frazeološke istovrijednice na osam slavenskih jezika. Nadnatuknica je ustanovljena prema morfološki nosivoj sastavnici iz C-dijela hrvatskoga frazema. Pri uspostavljanju frazemske natuknice nije uspostavljen odnos varijantnosti nosive sastavnice, već je svaka od njih dobila svoje mjesto u rječniku. Primjerice, međusobno leksički varijantni frazemi kao od brda odvaljen i kao od brijega odvaljen obrađeni su na dvama mjestima u rječniku: prvi pod nadnatuknicom BRDO, a drugi pod nadnatuknicom BRIJEG. Ipak, varijantnost je kod nenosivih riječi sustavno zabilježena na svim razinama. Informativnost frazemske natuknice postignuta je uporabom različitih tipova zagrada i slova što ukazuje na ozbiljna promišljanja o bitnim obilježjima frazema – ustaljenosti sastavnica i njihovu redosljedu. Rječnik iznad svega poštuje strogo postavljene kriterije o granicama frazema što se reflektira u navođenju kolokata i rekcije frazema.

Problemi koji se mogu javiti pri izradi višejezičnih frazeoloških rječnika upravo se i tiču granica frazema, a vuku podlogu u različitim teoretskim pristupima samoj frazeološkoj jedinici. Međutim, kako se ovdje radi o slavenskoj frazeologiji i ta je moguća prepreka riješena jer frazeologije uvrštenih jezika imaju prilično ujednačeno učenje. Znatne razlike u učenju i obradi frazema mogle bi biti kamenom spoticanja pri izradi rječnika u kojima bi se našli frazemi jezika drugih jezičnih skupina (npr. engleski jezik, njemački jezik) zajedno sa slavenskima upravo zbog poimanja idiomatičnosti koja se u neslavenskim frazeologijama spustila i na razinu jednorječnice. Stoga vidimo da je ovaj rječnik i u tom segmentu postigao savršenstvo jer je i imao mogućnosti da i frazemi ostalih slavenskih jezika budu jednako ustrojeni i obilježeni kao i hrvatski frazemi.

Definiranje je frazema sažeto i informativno, a velika je pozornost posvećena izboru primjera (s obzirom na višeznačnost i različito kategorijalno značenje). U nedostatku pisane potvrde sastavljeni su odgovarajući primjeri koji pokazuju da mnogi poredbeni frazemi postoje u usmenoj komunikaciji i vrlo su frekventni, ali nisu nikada zabilježeni u pisanom mediju. Te potvrde ističu suvremenost rječnika (usp. primjere kod frazema: crn kao Cigo, spremati se kao gladan srat, glup kao guzica, kao isprebijan, slan kao more).

Ekvivalenti na osam slavenskih jezika izabrani su tako da imaju poredbenu strukturu te identično frazeološko i kategorijalno značenje. Mala su odstupanja u strukturi uzeta u obzir ako frazemi vode jednakom frazeološkom značenju, te ako im se poklapa ekspresivno i konotativno značenje (usp. hrvatski frazem vidjeti kao na dlanu sa slovenskim to je kot na dlani). Također, pozornost je posvećena podudaranju rekcije, kolokativnosti, odnosa živo/neživo i uporabe vidskih parnjaka. U slučajevima odstupanja sve je obilježeno i veoma transparentno. Kako ovaj tip frazema karakterizira velika doza slikovitosti, frazemske su istovrijednice birane prema istoj slici C-dijela. Ako takav frazem ne postoji birani su frazemi koji unutar istoga strukturnoga tipa imaju što sličniju sliku.

U segmentu pronalaženja odgovarajuće frazemske istovrijednice autorice su se posebno potrudile oko frazema koji su vezani uz nacionalnu tematiku, povijesne likove ili povijesne događaje (usp. jak kao Kraljević Marko, provesti se (proći) kao Janko na Kosovu). Ekvivalentni su frazemi, u frazeologijama jezika kojima pripadaju, također obilježeni kao nacionalni frazemi. Međutim, frazem kao guske u magli koji Hrvati doživljavaju kao izrazito nacionalno obilježen i u svojoj ga svijesti povezuju s imenom Stjepana Radića u istom je obliku prisutan u makedonskom i bugarskom jeziku.

Rječnik pokazuje da je trodijelni strukturni tip frazema (prema opsegu skupovi riječi i rečenice) znatno brojniji, da dvodijelnih poredbenih frazema ima veoma malo (svega 37 frazema, prema opsegu fonetske riječi ili skupovi riječi) te da su kolokacijski ograničeni. Jedan dio frazema, iako brojem manji, zbog fakultativnosti poredbenoga veznika može promijeniti svoju strukturu (nov ispod čekića, to je Sveto pismo , sipati (istresati) iz rukava, šaka u oko), a uslijed fakultativnosti pridjevnoga A-dijela neki frazemi uz trodijelnu strukturu mogu imati i dvodijelnu ( kao čigra, kao grom, kao jedanput jedan, kao iz kutije, kao od majke rođen).

Ovo je u nas prvi frazeološki rječnik koji sustavno bilježi različita kategorijalna značenja frazema (usp. obradu frazema: ko bog, kao na iglama, kao grom, kao pokisla kokoš). Do sada je upotreba frazema s različitim kategorijalnim značenjima bila ili neuočena i nezabilježena (što svakako ovisi i o korpusu primjera sastavljača rječnika) ili zapažena, ali neadekvatno obilježena (poput polisemije).

Nakon rječničkoga dijela slijede Kazala za svaki jezik u kojima su frazemi poredani abecedno ili azbučno prema prvoj frazemskoj sastavnici s uputnicom na hrvatsku nadnatuknicu pod kojom je frazem obrađen (u slučaju hrvatskoga jezika) ili pod kojom je doveden u ekvivalentan odnos. Frazemi koji se javljaju kao ekvivalenti na više mjesta u rječniku upućeni su na sve nadnatuknice pod kojima su smješteni. Pored kazala korisniku rječnika (posebno onom koji preskače čitanje poglavlja Osnovni podaci o rječniku) od velike pomoći mogu biti ilustracije kojima je pojašnjen frazemski članak na prve i zadnje dvije unutrašnje stranice tvrdih korica.

Iako je svrha dvojezičnih i višejezičnih rječnika uglavnom didaktička (što je jednim dijelom i svrha ovoga rječnika!), ovaj rječnik dobrim dijelom nadilazi tu svrhovitost jer daje bogatu građu i temelje otvaranju znanstvenih frazeološko-komparativnih istraživanja među srodnim jezicima. Takva nam istraživanja mogu pružiti uvid u to kako pripadnici pojedinih kultura vlastitim jezikom konceptualiziraju svijet oko sebe. Poredbeni frazemi u devet slavenskih jezika donose pregršt podataka kojima se popunjava slika o kulturi slavenskih naroda, njihovoj pojedinačnoj i zajedničkoj povijesti, njihovim vezama, tradiciji, vjeri, mitologiji i običajima.

Na kraju treba naglasiti da su se pri izradi ovoga rječnika poklopile mnoge sretne okolnosti: jedinstvena ideja i inicijativa glavne autorice, probrani tim jezičnih stručnjakinja, znanstveni entuzijazam koji je prepoznat i sa strane recenzenata i sa strane izdavača, što je u konačnici rezultiralo vrhunskim lingvističkim djelom koje se po svojoj originalnosti trenutačno ne može usporediti ni sa čime u svjetskoj frazeografskoj produkciji.