Neka svatko ima svoj dvojezičnik
Matija Dautović, Hrvatsko-ruski rječnik. 1. svezak, A-O (XXX + 759 str.); 2. svezak, P-Ž (XIV + 1058 str.), Zagreb: Školska knjiga, 2002.
Hrvatsko-ruski rječnik Matije Dautovića je mnogostruko nadmašio sve svoje prethodnike opsegom i količinom riječi - ima približno 100 tisuća naglašenih natuknica. Primjera radi, Srpskohrvatsko-ruski rečnik I.I. Tolstoja sadrži 54 tisuća riječi. Autor je Hrvatsko-ruskoga rječnika posvetio dio svoga života (20 godina) sastavljanju ovoga dvojezičnika, te je izvršio posao koji obično, zbog svoje opširnosti i mukotrpnosti, radi cijela jezikoslovna družina. Ali malo je koje opsežno djelo putpuno savršeno i malo je koji rječnik takav da mu ne bismo našli prijekora. Nitko od ljudi nije nepogrješiv, a tko ne radi taj ne griješi.
Jedna je od najvećih pogrješaka Dautovićeva rječnika u tome da je stvoren po uzoru na Tolstojev i Anićev rječnik. Prvo je izdanje Tolstojeva rječnika izašlo 1957. u poratnom razdoblju početka tzv. serbokroatistike. To je bio prvi srpskohrvatsko-ruski, a ne hrvatsko-ruski rječnik, koji je tiskan u bivšem Sovjetskom Savezu. Anićev je Rječnik hrvatskoga jezika začet u razdoblju jakoga utjecaja partijske lingvistike i na inicijativu CK SKH, tzv. »Zagrebačkoga dogovora« iz 1986. godine.1 U sastavljanju su rječnika autori polazili od opće opisne (deskriptivne) leksičke norme jezika Hrvata, Srba, Muslimana (Bošnjaka) i Crnogoraca.
S jedne strane M. Dautović u svom Predgovoru izričito piše da je to »prvi hrvatsko-ruski, standardni, veliki rječnik«, a s druge strane da »ni s obzirom na leksik ni s obzirom na naglasak na hrvatskim riječima ovaj rječnik nema normativnih namjera« (str. VII). Ako jest »standardni rječnik«, tada mora imati normativni karakter, jer standardni rječnik znači normirani, kodificirani rječnik. I ako dvojezičnik nema »normativnih namjera«, tada koju svrhu ima i kako ga tada uopće uporabnik ima rabiti?
Dautovićev je rječnik prepun osmanizama, premda i ima oznaka turc. (turcizam): ćage, dušek, đul, fišek, hamal(in), jedek, kašika, oluk, pendžer, rahat, seiz, teste, učkur, vakat, zapt ... Takve riječi, kao dio hrvatskoga jezičnoga nasljeđa, svoje mjesto mogu naći u velikim enciklopedijskim jednojezičnim rječnicima, a ne u dvojezičnicima.
U Dautovićevu dvojezičniku nema odvojenih serbizama baš tamo gdje ih nema ni Anićev rječnik. Naprimjer, nema riječi kao bezbjednost, časovnik, vazduh, ali ima: azot (dušik), blagodariti (zahvaljivati), dockan (kasno), gleđ (caklina), istorija (povijest), lično (osobno), prisustvo (prisutnost, nazočnost), saučešće (suosjećanje, sućut), vajar (kipar); obim v. obujam, prečnik, v. promjer, uslov v. uvjet. Ima li smisla u hrvatskom dvojezičniku uz srpske (ili ruske podrijetlom) natuknice davati u zagradama hrvatske istovrijednice ili oznake v. (vidi)?
Za M. Dautovića čigra u hrvatskom jeziku znači i vrsta galeba i zvrk; grješka - i neispravnost, nedostatak i loša zamisao, loš postupak i netočnost; kovčeg - i kufer i lijes; nauka - i doktrina i znanost; sipati - i sipke tvari i lijevati, ulijevati tekućinu. Istodobno, već je odavno poznato da u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku čigra znači samo vrstu galeba; griješka - neispravnost, nedostatak; kovčeg - kufer; nauk - učenje kakva zanata; naučavanje; sipati - samo sipke tvari. Početkom se 90-ih godina XX. stoljeća društvenojezikoslovna (sociolingvistička) situacija u Hrvatskoj djelomice promijenila, no autori su ostali, na žalost, pri svome.
Često uz hrvatsku natuknicu u lijevom stupcu Dautović navodi u desnom stupcu preveliki niz ruskih suznačnih (sinonimnih) stilskih istovrijednica. Katkad se stvara dojam da se u desnom, ruskom stupcu u stvari radi o Ruskom suznačnom rječniku, a ne o prijevodu hrvatskih istovrijednica. Pimjerice, uz hrvatsku natuknicu udariti Dautović donosi u prijevodu 26 ruskih suznačnih istovrijednica. U Ruskom sinonimnom rječniku Z.E. Aleksandrove (Moskva 1986.)2 uz rusku riječ ударить pronašli smo malo više od 40 suznačnica, što znači da je Dautović prebacio u svoj dvojezičnik 65 posto ruskih sličnoznačnica, stilske oznake kojih, osobito prostote (vulgarizmi), danas ne odgovaraju suvremenomu stanju ruskoga standardnoga jezika.
U Dautovićevu je rječniku na stranici 554 hrvatska riječ Spasitelj prevedena ruskim istovrijednicama Спаситель, Спас, Мессия, Иисус Христос. Trebalo bi u prijevodu dati samo Спаситель; Спас (нар.-разг. – А.В.), a riječi Мессия i Иисус Христос navesti odvojeno na svojem mjestu ovako: Mesija Мессия i Isus Krist Иисус Христос. Općepoznato je da jedan znak u jednom jeziku mora što potpunije odgovarati onomu u drugom jeziku.
Usprkos veliku rječničkomu korpusu Dautovićev dvojezičnik nema razmjerno novih riječi: euro, kućno kino, losion, menadžer, mobitel, operativac, pisač, presica, SMS poruka, sociolingvistika, surfati, tajkun, uspješnica ...U Hrvatsko-ruskom rječniku M. Dautovića vidi se da je u Hrvatskoj prijašnja tzv. serbokroatistika još uvijek živa, jer dvojezičnik je u sadanjoj jezičnoj situaciji sa stajališta hrvatske norme mješavina riječi koje hrvatskoj leksičkoj normi često ne pripadaju. Dautovićev rječnik nema normativnoga karaktera, a uporabniku je, navlastito strancu ili nestručnjaku, teško učiniti valjan izbor u kodificiranoj normi. Neka svaki narod ima svoj zaseban hrvatsko-ruski, bošnjačko-ruski, srpsko-ruski i crnogorsko-ruski rječnik.
