Luko Paljetak

Luko Paljetak (1943, Dubrovnik). Hrvatski pjesnik za odrasle i djecu, prozni i dramski pisac, redatelj, prevoditelj, književni povjesničar, esejist i feljtonist. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je 1968. hrvatski jezik i književnost te engleski jezik i književnost. U Zadru je najprije radio kao dramaturg i redatelj u Kazalištu lutaka (1969–1973), zatim kao asistent na Filozofskom fakultetu (1973–1978). Disertaciju o književnom djelu Ante Cettinea obranio je 1992. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Glavni je urednik časopisa Dubrovnik. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997, dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti od 2001, a 2011. postao je prvi inozemni član Akademije ruske književnosti.

Javio se kao dvadesetpetogodišnjak zbirkom pjesama Nečastivi iz ruže (1968), iste je godine objavio i zbirku Najbliži konac svijeta, a u protekla četiri desetljeća objavio je četrdeset devet knjiga poezije, pet knjiga proze, pet knjiga drama, dvadeset dvije knjige poezije, proze i igrokaza za djecu, osamnaest pjesničko-grafičkih mapa, osamnaest monografija i zbirki književno-znanstvenih studija, feljtona i eseja te četrdeset dvije knjige prijevoda. Režirao je lutkarske predstave, drame su mu izvođene u kazalištu i na radiju, pjesme su mu uglazbljivane (U svakom slučaju te volim, Na Stradunu).

Preveo je s engleskoga, talijanskoga, francuskoga, ruskoga i slovenskog jezika djela Leonarda da Vincija, Williama Shakespearea, Georgea Gordona Byrona, Edgara Alana Poea, Geoffreya Chaucera, Oscara Wildea, Jamesa Joycea, Guillaumea Apollinairea, Malcolma Lowryja, Lewisa Carolla, Carla Collodija, Pabla Nerude, Aleksandra Sergejeviča Puškina, Mihaila Jurjeviča Ljermontova, Franceta Prešerna itd.

Paljetak se služi različitim stihovima (od četverca do četrnaesterca), strofama (tercine, katreni, sestine, oktave) i oblicima (sonet), najdraže su mu četrnaesteračke sestine, a pjesme mu kadšto znadu poprimiti proznu intonaciju. Lirika mu je narativna, nerijetko je karakterizira humornost i ironija. Materijalna kultura, običaji i književna baština Dubrovnika teme su zbirke Pjesni na dubrovačku (1984), u kojoj je – oživljujući jezik starih pisaca – ludički reinterpretirao niz kulturnih stereotipa. Romansirao je živote dviju hrvatskih renesansnih ikona, pjesnikinje Cvijete Zuzorić (Skroviti vrt, 2004) i komediografa Marina Držića (Marin: roman o Držiću, 1–2, 2011).

Pjesničke zbirke

Nečastivi iz ruže (1968), Najbliži konac svijeta (1968), Ljubičaste kiše (1973), Kockice za staru damu (1975), Pjesme mnogo hvaljenoj i ne baš sveusvemu zadovoljavajućoj gospi (1977), Ludo pjevanje u planinama (1978), Love & Kisses Heart Book (1978), Noćni lov (1981), Soneti i druge zatvorene forme (1983), Strogo pov. (1983), Dolazak malih gospodarica (1984), Životinje iz Brehma i druge pjesme (1984), Pjesni na dubrovačku (1984; prošireno izdanje 1990; dopunjeno izdanje 1997), Opaska o cvrkutanju (1986), Na rubu tijela (izabrane pjesme, 1987), Perunika u boci (1987), Sandosten forte (1987), U magli sitne sintetike (1988), Snižena vrata (1989), Pjevač u žabljem zboru (1990), Izbjegle pjesme/Ubežne pesmi (1991), Anđelovanje (1993), Inventar (1993), Bdjenje (1994), Singerica pod snijegom (1994), Izložba minerala (1996), Venecija/Venezia (1997), Nekoliko stranica (1998), Tennis-haiku (1998), Tvoje poglavlje (1998), Bijela tama (izabrane pjesme, 2000), Tihi noćni razgovor tete Áne s njenim i našim parcem svetim Vlahom (2000), Strpljivo stepenište (2001), Calle dei Ragusei (2002), Koljenski otoci (2003), Sve po šest (2003), Frizer za krizanteme/Hairdresser for Chrysanthemums (2004), Sacra( 2004), Voljeti (2004), Lovorenje (s Milom Pavićević, 2005), Sonetarni glas (2005), Pjesme koje nisu važne (2005), Crna kronika (2006), Pregovaranja (2007), Nevidljiva zastava (2008), Kein Platz in der Stadt (2008), Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu (2011).

Proza

Jedna lirska šetnja Dubrovnikom (1989), Pojmovnik malog čovjeka (2001), Skroviti vrt (2004), Grenlandski leptiri (2006), Marin: roman o Držiću, 1–2 (2011).

Drame

Tri farse (1981), Poslije Hamleta (1997; engl. After Hamlet, 1999), Háblame de Augusta (2001), Kazalište u zraku (2001), Tri skoka gušterice iliti život Miha Pracata, Lopuđanina, najvećeg dubrovačkog bogataša i dobrotvora, izložen u 11 slika za pupice i živu čeljad, s prologom i epilogom (2007).