Sponza: priča o povijesti, priča o samostalnosti
U popodnevnim satima trećega dana seminara organiziran je posjet Sponzi, palači građenoj u gotičko-renesansnom stilu od 1516. do 1522. godine prema projektu općinskoga inženjera Paskoja Miličevića. Polaznike je kroz ovu palaču, u kojoj se danas nalazi Državni arhiv u Dubrovniku, proveo arhivist specijalist Zoran Perović.
Na samome početku Zoran Perović upoznao je polaznike ukratko s poviješću zgrade i grada Dubrovnika te predstavio fond Arhiva, istaknuvši da se radi o jednom od najstarijih i najbogatijih arhiva u ovom dijelu Europe. Ukupna građa podijeljena je u nešto više od 400 fondova i zbirki, a najvredniji fondovi oni su Dubrovačke Republike, koji sadrže više od 7000 uvezanih knjiga i više od 100000 samostalnih isprava. Ovdje se čuvaju i rukopisne i tiskane knjige poznatih dubrovačkih znanstvenika i književnika, ali i bogate zbirke starih zemljopisnih karata, fotografija, razglednica, novina, časopisa te raznih planova i skica.
Perović je potom polaznicima pokazao neke od najdragocjenijih dokumenata koji se čuvaju u Arhivu. Najstariji je originalni dokument Bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, kojom taj papa određuje teritorij Dubrovačke nadbiskupije. Isprava pape Zaharije falsifikat je iz 13. stoljeća, a pomorsko-trgovački ugovor između Pise, Dubrovnika i Splita iz 1169. najstarija je sačuvana originalna isprava napisana u Dubrovniku. Među odabranim dokumentima bio je i ugovor o sklopljenom miru između Dubrovčana i Rašana iz 1186. godine. Polaznike je osobito zainteresirala Povelja Kulina bana iz 1189., pisana hrvatskom ćirilicom. Perović je istaknuo da se čuva preko 400 isprava iz 13. stoljeća, predstavivši polaznicima prijepis Dubrovačkog statuta iz 1272. godine i pomorsko-trgovački ugovor između Dubrovnika i Kotora iz 1279., u kojemu se nalazi najstariji sačuvani pečat dubrovačke općine. Izložena je i Višegradska povelja iz 1358. godine, jedna od najljepših, kojom se utvrđuje vrhovna vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dubrovnikom. U ispravi iz 1382. bosanski kralj Tvrtko priznaje Dubrovčanima privilegije koje su Dubrovčanima podijelili njegovi prethodnici. Osobito vrijedan dio arhivskoga gradiva notarske su knjige, koje omogućuju praćenje dubrovačke mikropovijesti od druge polovice 13. stoljeća, otkad datira početak uređene notarske aktivnosti u Dubrovniku.
U Arhivu su pohranjeni i zapisi dubrovačkih vijećnika od 1301. godine, koji se do 1415. vode u jednoj knjizi, a otad nadalje u posebnim knjigama. Perović je polaznicima pokazao zapis Velikoga vijeća iz 1416. u kojem se donosi odluka o zabrani trgovine robljem, ali uz dopuštenje držanja robova za vlastite potrebe. Kao osobit kuriozum Perović je istaknuo da je u Arhivu pohranjeno i preko 15000 dokumenata iz Osmanskog Carstva od sredine 15. stoljeća, od kojih je odabrao ferman turskog sultana Murata II. iz 1430., kojom dopušta slobodnu trgovinu, ferman Mehmeda II. iz 1458., kojom se potvrđuje da su Dubrovčani platili harač, te ferman Bajazida II. iz 1482., pisan talijanskim jezikom na latinici. Imajući na umu da su polaznici većinom slavisti, Zoran Perović pokazao je i sačuvani rukopis dubrovačkog komediografa Marina Držića iz 1552., oporuku Džive Gundulić s početka 17. stoljeća te jedan od prijepisa Gundulićeva Osmana.
